Misija vrijedna 2,5 milijarde dolara lansirana je u studenom prošle godine, a na svojem je putovanju prešla oko 570 milijuna kilometara. Prema posljednjim podacima, letjelica je nakon prošlotjedne korekcije putanje sada na idealnom putu.

Curiosity, također poznat kao Mars Science Laboratory (MSL), najveće je i najsloženije vozilo koje je ikada lansirano na Crveni planet. Opremljeno je obiljem instrumenata koji će u krateru Gale, jednoj od najdubljih udubina na Marsu, potražiti znakove života, odnosno tragove uvjeta koji su ga mogli omogućiti. Budući da rover teži gotovo tonu i velik je poput SUV-a, tehnika spuštanja skakutanjem uz pomoć zračnih jastuka u ovom se slučaju nije mogla primijeniti pa je za njegovo meko pristajanje konstruiran poseban raketni nosač - lebdjelica.

Kako južna polutka u kojoj se nalazi krater Gale upravo iz zime prelazi u proljeće, stručnjaci će morati pripaziti na moguće pješčane oluje. Jedna je zabilježena prošlog tjedna na oko 1.000 km od mjesta slijetanja. Rover je opremljen posebnom plutonijskom, nuklearnom baterijom koja bi trebala biti puno dugovječnija od solarnih ćelija koje su korištene u ranijim misijama i trebala bi izdržati barem nekoliko godina. Predviđeno trajanje misije je dvije zemaljske godine.

'Sedam minuta užasa'

Od ulaska Curiosityja u Marsovu atmosferu do slijetanja na njegovu površinu proći će sedam minuta, koje NASA-ini stručnjaci nazivaju 'sedam minuta strave'. Budući da svjetlosti treba 14 minuta da s Marsa stigne do Zemlje, kontrola misije neće moći poduzeti baš ništa - cijeli proces odvijat će se potpuno automatski.

'Prije nego što uopće dobijemo prvi signal da je letjelica dodirnula vrh atmosfere, rover će već sedam minuta biti na površini', objasnio je Steven Sell, zamjenik operacije slijetanja u NASA-i.

Kada stigne do Marsove atmosfere, rover će putovati brzinom od 21.000 km na sat. Njegov štit će se zagrijati do 870 stupnjeva Celzijevih i užariti. U sedam minuta kroz niz manevara morat će smanjiti brzinu do nule. Uz pomoć raketa potražit će pravo odredište, a potom će otvoriti najveći ikada napravljen supersonični padobran koji bi ga u atmosferi 100 puta rjeđoj od naše trebao usporiti s brzine od 1.600 km/h do na 320 km/h. Vozilo će u tom trenutku biti izloženo sili kočenja devet puta većoj od Zemljine gravitacije. Potom će se odvojiti toplinski štit i otvoriti prostor za promatranje radara. Kada radar registrira tlo i utvrdi pravu visinu, kran lebdjelice će se odvojiti i upaliti svoje raketne motore. Lebdjelica će konačno spustiti rover na tlo na dugim konopcima (kako rakete ne bi podigle oblak prašine koji bi mogao oštetiti instrumente), otkvačiti se i potom odletjeti na sigurnu udaljenost (faze slijetanja pogledajte u fotogaleriji desno).

Sustav je više puta testiran na Zemlji, međutim, samo u obliku računalnog modela. Prava verzija u ponedjeljak će prvi put pokazati kako funkcionira u stvarnom svijetu Crvenog susjeda.

Vrhunski laboratorij za konačne odgovore

Curiosity je opremljen brojnim uređajima koji bi trebali moći otkriti organske materijale, odnosno tragove života koji postoji ili je davno u prošlosti postojao na Marsu. Među ostalim ima zlatom optočen uređaj Sample Analysis on Mars (SAM), bušilicu za kamenje i stijene, laser te pećnicu u kojoj će se uzorci tla izložiti visokim temperaturama od oko 1.000 stupnjeva kako bi se utvrdilo ima li u njima organskih tvari koje nije jednostavno izdvojiti čak ni iz pustinjskih uzoraka na Zemlji. Neki NASA-ini stručnjaci stoga oprezno ističu da će Curiosity više tražiti postojanje uvjeta za život nego sam život. SAM također može zdrobiti, zagrijati i otkriti minerale koji se mogu formirati samo u nazočnosti vode. Konačno, laboratorij može prikupiti metan i utvrditi udio ugljika 12 i ugljika 13 u njemu. Ugljik 12, koji koriste i stvaraju živi organizmi, trebao bi biti znak nazočnosti života, mada ne i konačan. U svakom slučaju, tehnologija koju posjeduje Curiosity daleko je sofisticiranija od Vikingove koja je 1976. dala negativne rezultate iako je zabilježila neke tragove organskog metil klorida koji su se tada smatrali kontaminacijom.

U ovoj misiji također je važna činjenica da je za slijetanje odabrana lokacija na kojoj je već ranije potvrđeno postojanje vode, odnosno leda pod površinom s glinastim tlom koje bi moglo dobro očuvati tragove organskih tvari.

Poznato je da organski materijali putuju Sunčevim sustavom na kometima i meteorima te da padaju na razne planete. Ova bi misija trebala odgovoriti na pitanje je li se život stigao razviti na Marsu prije nego što su njegova mora presušila te je li zračenje na njemu danas prejako za opstanak bilo kakvih organizama.

Prve crno-bijele snimke trebale bi na Zemlju stići u prvim satima nakon slijetanja, a prvi rezultati testiranja bit će poznati kroz nekoliko mjeseci nakon slijetanja. Konferencija za novinare o slijetanju moći će se pratiti na NASA-inom kanalu, brojnim drugim web stranicama i, naravno, na tportalu. Ne propustite povijesni događaj koji će pratiti cijeli svijet!