Dok nuklearna energija na Zemlji iz dana u dan gubi na popularnosti, znanstvenici su oduševljeni njezinom primjenom u svemiru. Novi uređaj pod imenom Kilopower mogao bi omogućiti neusporedivo učinkovitije istraživanje Mjeseca, Marsa, kao i drugih planeta našeg sustava. Razvojni tim iz NASA-e u srijedu je objavio uspješni završetak prvog niza testova.

'Ovo nije samo prvi reaktor u svemiru ili za NASA-u. On je prvi reaktor proizveden u SAD-u u zadnjih 40 godina' rekao je David Poston, glavni dizajner Kilopowera koji radi u državnom laboratoriju Los Alamos. 'Demonstrirali smo koncept pogona za letjelice koji NASA može koristiti već danas.'

Novi horizonti

NASA i Državna administracija za nuklearnu sigurnost na projektu rade već pet godina, a prvi put su o njemu u javnosti govorili tek u siječnju. Znanstveni tim je tijekom pokusa na punom kapacitetu koristio nuklearni reaktor pogonjen uranom punih 28 sati. 'Ovo su prvi koraci ka korištenju fisijskog pogona u svemiru' rekao je Poston.

Službena prezentacija je s priličnom količinom pouzdanja naglasila da je 'Kilopower prvi korak prema nevjerojatnim beneficijama svemirske fisije'.

NASA-in pomoćni administrator za direktorat tehnologije svemirskih putovanja James Reuter naglasio je da će svemirski istraživači morati imati velike izvore energije koji ne zavise o suncu, pogotovo ako planiraju provoditi vrijeme na površini planeta. Primjera radi, vodeni led je ključni resurs prisutan u mjesečevom tlu koji se može iskopati i iskoristiti, no za to je potrebna energija.

Očigledni napredak?

Baze na tlu planeta također trebaju pogon za reciklažu vode i zraka, stvaranje goriva, osvjetljavanje staklenika i tako dalje. Prema procjeni NASA-e, za mjesečevu bazu potreban je generator snage 40 kW.

Današnje svemirske misije zavise o solarnoj energiji, no problem je što noć na Mjesecu traje 14 dana, dok je sunce otprilike 40 posto snage u odnosu na Mars ili Zemlju. Problem su također i oluje na Marsu koje solarne ploče mogu doslovno zatrpati prašinom. Ćelije goriva, u drugu ruku, mogu biti jako opasne, atroše se relativno brzo. NASA danas ima nekoliko manjih nuklearnih pogona aktivnih u sklopu ambiciznh robotskih misija koje koriste plutonij-238 koji je kompliciran za proizvodnju, a usput i jako rijedak.

Ovi svi problemi NASA-u su potakli da razvije Kilopower koji radi pomoću fisije - istog procesa koji koriste nuklearne elektrane na Zemlji. Reaktor je stvoren da bude siguran, dugotrajan, pouzdan i učinkovit. 'Ova tehnologija će, vjerujemo, biti najučinkovitiji način opskrbljivanja planetarnih misija energijom' zaključio je Reuter.

Kilopower je mali reaktor u obliku kišobrana čija je jezgra praktički imuna na taljenje.

NASA vjeruje da će nakon dodatnih testiranja Kilopower biti moguće zakopati u zemlju Marsa ili mjeseca, nakon čega bi baze mogla opskrbljivati deset ili više godina.

Sigurna tehnologija

Znanstveni tim koji je stvorio Kilopower uvjeren je da njihov uređaj neće stvarati dodatne probleme u slučaju eksplozije rakete ili neke slične havarije.

Za razliku od većine reaktora na zemlji, Kilopower ne koristi tekuća hladila poput vode. Kalcij u Kilopowerovim rashladnim cijevima ostaje čvrst sve dok ga ne rastopi vrućina reaktora. Uranij-235 nije radioaktivan kao što mnogi misle.

'U slučaju eksplozije rakete ili požara doza radijacije unutar jednog kilometra je oko 1 milirema, što je ekvivalent stomatološkog rengena, odnosno puno manje od prosječnog zrakoplovnog leta.' tvrde inženjeri iz NASA-e.

Kada kreće?

Znanstvenici koji su radili na eksperimentu vjeruju da će svemirski program na nuklearni pogon imati potpuno funkcionalne reaktore unutar idućih 18 mjeseci.