Istraživanje Indeksa zdravlja mora provela je američka organizacija Conservation International, a njezini su stručnjaci u obzir uzeli 10 čimbenika koji su bodovani od 0 do 100: 1 morska hrana; 2 mogućnosti obrtničkog ribarenja; 3 prirodni proizvodi poput nafte, plina i ruda; 4 očuvanje staništa koja apsorbiraju CO2; 5 zaštita priobalja; 6 kvaliteta života i gospodarstva u priobalju; 7 turizam i rekreacija; 8 doživljaj mjesta i osjećaj identiteta; 9 čistoća vode; 10 bioraznolikost.

Hrvatska je najviše bodova dobila u kategorijama čistoće vode 82, bioraznolikosti 89, i mogućnosti obrtničkog ribarenja 86, a najmanje u kategorijama morske hrane 17, doživljaja mjesta 44 i, što je zanimljivo, turizma i rekreacije 24. U kategoriji kvalitete života i gospodarstva u priobalju ocijenjeni smo solidnim 71 bodom, a u kategorijama apsorpcije CO2 i zaštite priobalja nismo ni ocjenjivani. U kategoriji prirodnih resursa dobili smo također slabašnih 49 bodova.

Susjedna Slovenija, koja je zauzela visoko 18 mjesto dobila je u kategorijama hrane, bioraznolikosti i čistoće vode sličan broj bodova, u turizmu značajno manji – samo 7, no u više je kategorija puno bolja od nas – u kvaliteti života i gospodarstva u priobalju dobila je maksimalnih 100 bodova; u prirodnim proizvodima 98, a mogućnostima obrtničkog ribarenja 94.

Dr. Damir Viličić, profesor na biološkom odsjeku PMF-a u Zagrebu kaže da je loša ocjena u kategoriji hrane očekivana, jer su stručnjaci vjerojatno u obzir uzeli ukupnu biomasu ribe i druge morske hrane koja se lovi u našim vodama.

'Kod nas uz obale struji čista oligotrofna voda iz istočnog Mediterana u kojoj nema puno hranjivih tvari. Mi uz obale nemamo ni velikih gradova koji bi u more ispuštali veće količine hranjivih tvari. Konačno, rijeke koje se ulijevaju u Jadran sve su krške i također su siromašne hranjivim tvarima. Zbog toga mi imamo dosta malo plave ribe, ali u usporedbi s Talijanima ipak više bijele ribe. Imamo, dakle, čisto i bistro, ali siromašno more', rekao je naš stručnjak.

Prema Viličiću obnavljanje voda može biti brzo i u siromašnim i u bogatim vodama, međutim konačna količina ribe u siromašnim ne mora biti velika. 'Mi smo u tome dosta slični tropskim morima. Naravno, u tropskim morima postoje i koraljni grebeni koji su izuzetno produktivni, dok je otvoreni ocean siromašan. Iako ne lovimo koliko i Talijani, čak i ovo što lovimo ne zadovoljava naše potrebe. Stoga ćemo uvijek ostati gladni ribe ako nećemo razvijati marikulturu', istaknuo je prof. Viličić.

Bolja ocjena Slovenije u kategoriji kvalitete života i gospodarstva u priobalju razumljiva je, jer naša sjeverna susjeda ima općenito uspješnije gospodarstvo.

Prof. Viličić kaže da što se tiče obrtničkog ribarenja Slovenci imaju više reda i zakonske uređenosti pa je možda to razlog zbog kojeg su dobili bolju ocjenu.

Najnejasnija u ovoj priči ostaje ocjena u kategoriji prirodnih resursa, odnosno kako su u njoj Slovenci dobili više bodova od nas. Naime, poznato je da Jadran nije naročito bogat ni plinom, ni naftom niti rudama, međutim čak i ono malo izvora koji se eksploatiraju gotovo je isključivo u hrvatskom vlasništvu. Moguće je da su Slovenci tu više bodova dobili zahvaljujući boljoj ekološkoj skrbi koja se također bodovala u ovoj kategoriji. Analitičari hrvatsko-slovenskih odnosa mogli bi također pretpostaviti da se netko u Conservation Internationalu zabunio pa je prejudicirao da bi Slovenci arbitražom mogli doći do nekih izvora koji su trenutačno naši, što je po ekonomistima ključan razlog borbe za Piranski zaljev, a ne riba. Ili su se jednostavno zabunili kao što su pogrešno ocijenili more Crne Gore kao more Srbije i Crne Gore?