Kada je John McFall dobio oglas za posao astronauta od kolege, pomislio je: 'Bilo bi nevjerojatno otići u svemir.' Međutim ostvarenje tog sna značilo bi probiti stakleni strop koji je više od šest desetljeća ostao čvrst u svijetu svemirskih istraživanja. Iako su pred njim bile brojne prepreke, McFall je odlučio krenuti u to. Tri godine nakon što je naišao na oglas Europske svemirske agencije (ESA) na putu je da postane prvi astronaut s invaliditetom na svijetu
Britanac je izgubio desnu nogu u dobi od 19 godina nakon motociklističke nesreće, no to ga nije spriječilo da postane paraolimpijski sprinter i osvoji broncu na Olimpijskim igrama u Pekingu, a kasnije i traumatolog i ortopedski kirurg.
McFall se hrabro uhvatio u koštac sa zahtjevnim selekcijskim procesom agencije, prolazeći kroz šest faza, a one su uključivale dugotrajne psihomotoričke testove i intervjue pred komisijama. U 2022. godini ESA je objavila da će McFall biti dio tima koji istražuje granice svemirskih istraživanja s ciljem utvrđivanja može li osoba s fizičkim invaliditetom živjeti i raditi u svemiru. 'To je jako uzbudljivo', izjavio je McFall (43) u jednom od intervjua. 'Često ljudi pitaju: 'Zašto se ovo nije prije dogodilo?''
vezane vijesti
Test koji budi nadu i ima širu svrhu
Iako ne postoji jamstvo da će McFall zaista otići u svemir, ESA ga priprema za ispunjavanje zahtjeva šestomjesečne misije na Međunarodnoj svemirskoj postaji. 'Moramo prikupiti podatke kako bismo dokazali da je to moguće', rekao je. 'Nije da ljudi govore: 'Ne možeš to učiniti, nemoguće je', već više: 'Ne sumnjamo da je to moguće, samo to još nitko nije pokušao.''
Budući da su svemirske operacije dosad bile dizajnirane za osobe bez invaliditeta, testovi su osmišljeni za istraživanje toga kako bi se McFall kretao i stabilizirao u mikrogravitaciji te kako bi uvjeti u svemiru utjecali na njegovu protezu. Dosadašnji rezultati sugeriraju da je svemirski let izvediv za McFalla, što budi nadu da bi on – ili netko sličnog invaliditeta – mogao u budućnosti biti spreman za misiju, piše Guardian.
'Nadam se da ćemo između 2027. i kraja ovog desetljeća vidjeti europskog astronauta s fizičkim invaliditetom kao dio posade Međunarodne svemirske postaje.'
Iako su ESA-ina istraživanja specifična za McFalla, dio projekta ima širu svrhu - otvaranje vrata i za druge osobe s invaliditetom, bez obzira na njegovu vrstu. 'Izazivamo uvriježena mišljenja o fizičkom invaliditetu', rekao je McFall. 'I tako potičemo raspravu i razbijamo stigmu.'
Diskriminacija osoba s invaliditetom
Jedan od aspekata te rasprave tiče se i načina na koji bi McFalla trebalo opisivati. Otkako je počeo raditi s ESA-om, pokušava nježno osporiti često korišteni izraz parastronaut. 'Mislim da je korisno razgovarati o tome. Što to zapravo znači?' istaknuo je McFall.
'Nisam parakirurg, ja sam kirurg. Nisam paratata, ja sam tata', rekao je, opisujući dodavanje prefiksa 'para' kao opasan presedan koji stvara nepotrebnu podjelu. 'Ako nastavimo koristiti taj izraz, vjerojatno ćemo nastaviti stvarati razliku koja nije nužna', ustvrdio je.
Njegova nastojanja imaju šire društvene posljedice jer osobe s invaliditetom diljem svijeta i dalje se suočavaju s diskriminacijom. Podaci iz EU-a pokazuju da su češće nezaposlene i žive ispod granice siromaštva.
'Ovim potezom otvaramo prilike za osobe s invaliditetom u brojnim profesionalnim područjima', rekao je McFall. 'Moj zadatak je osigurati da ljudi imaju zaokruženo razumijevanje invaliditeta i toga što znači biti osoba s invaliditetom', dodao je. 'Nije to više verzija invaliditeta iz 1950-ih ili 1920-ih godina, znate?'
