Nova hipoteza o došljaku iz međudzvjezdanog prostora isuključuje izvanzemaljce i nudi potpuno drugačije zaključke
Tajanstveni objekt 'Oumuamua, uočen kako prolazi kroz Sunčev sustav u listopadu 2017., vjerojatno je tek djelić većeg tijela, rastrganog gravitacijskim silama matične zvijezde uz koju je prolazio. Barem tako sugerira nova studija.
Ovaj scenarij ne vrijedi samo za 'Oumuamuu nego i za ogroman broj drugih međuzvjezdanih objekata nalik asteroidima, zaključio je vodeći autor studije Yun Zhang iz Nacionalnog astronomskog opservatorija Kineske akademije znanosti.
Ova hipoteza objašnjava i neobičnost 'Oumuamue, slaže se i koautor studije Douglas Lin, astronom Kalifornijskog sveučilišta u Santa Cruzu.
Za početak, 'Oumuamua je jako izdužena, poput velike svemirske cigare ili ćevapa; astronomi tako nešto nisu vidjeli nikad prije.
Uz to, 'Oumuamua je imala tendenciju 'negravitacijskog ubrzanja' tijekom svog putovanja kroz naše susjedstvo; to se kretanje ne može pripisati privlačnim silama Sunca, Jupitera ili drugih velikih tijela.
'Oumuamua za sobom nije ostavljala nikakav trag, nije za sobom vukla nikakav rep, iz čega se dalo zaključiti da nije riječ o kometu, piše Space.
Konačno, otkriće 'Oumuamue bila je velika vijest sama po sebi. Jer, s obzirom na to koliko je svemir velik i koliko je vremena potrebno da bi se prevalio put kroz međuzvjezdani prostor, susret s jednom 'Oumuamuom podrazumijeva da ih u svemiru ima još jako puno.
'U prosjeku bi svaki planetarni sustav trebao izbaciti oko 100 trilijuna objekata poput 'Oumuamue', izračunao je Zhang.
Ova kombinacija karakteristika potaknula je znanstvenike poput Avija Loeba, šefa odsjeka astronomije na Harvardovom sveučilištu, da pretpostave kako je riječ o izvanzemaljskoj svemirskoj letjelici.
Nova studija, međutim, nudi prirodno objašnjenje. Zhang i Lin koristili su se računalnim simulacijama kako bi istražili kako na objekte utječu njihove matičnih zvijezda. Ovaj model otkrio je da vrlo bliski susreti mogu rastrgati, podrapati ta tijela u izdužene fragmente koji se potom izbacuju u međuzvjezdani prostor.
Zbog ekstremnog zagrijavanja tijekom leta i kasnijeg hlađenja ti fragmenti dobivaju površinsku koru, što pomaže održavanju neobičnog oblika.
'Difuzija topline troši velike količine hlapljivih sastojaka, što objašnjava crvenkastu boju površine 'Oumuamue i suhoću međuzvjezdanog objekta', zaključio je Zhang. Hlapljive tvari su elementi i spojevi koji se lako gube u prostoru, poput vode.
'Ipak, neke hlapljive tvari, poput leda duboko ispod površine, mogu se zadržati u kondenziranom obliku i aktivirati tijekom susreta s drugim zvijezdama poput našeg Sunca, uzrokujući nastanak repova i negravitacijsko ubrzanje', objasnili su istraživači.
Matična tijela takvih međuzvjezdanih objekata raznolika su, sugerira nova studija, objavljena u časopisu Nature Astronomy. Izbačeni fragmenti mogli bi biti komadi kometa, planetarnih tijela ili čak super-Zemlje zalutale preblizu svojim zvijezdama.
'Ovi međuzvjezdani objekti mogli bi pružiti ključne tragove o tome kako se planetarni sustavi oblikuju i razvijaju', rekao je Zhang. To više što 'Oumuamua nije jedini poznati međuzvjezdani posjetitelj. U kolovozu 2019. astronomi su primijetili komet Borisov.
''Oumuamua je samo vrh ledenog brijega', zaključuje Lin.