Novo istraživanje Sveučilišta Princeton pokazalo je kako su televizori povezani s internetom krcati softverom za praćenje podataka.

Istraživači su izradili bota koji je automatski instalirao tisuće kanala na njihove televizore Roku i Amazon TV, da bi potom oponašao ljude listajući po sadržaju i pokrećući video zapise. Čim bi naletio na oglas počeo bi pratiti koje sve podatke uređaj pritom prikuplja.

Neki od tih podataka - poput vrste uređaja i grada u kojem se nalazi - nisu jedinstveni za pojedinog korisnika. Ali zato drugi podaci jesu. Primjerice, prikupljani su serijski brojevi uređaja, mreža Wi-Fi i oglašivački ID, sve redom podaci po kojima je moguće otkriti pojedinačnog korisnika. Neki kanali su slali adrese e-pošte i nazive videa bez enkripcijske zaštite.

Istraživanje je našlo softver za praćenje na 69 posto kanala na uređajima Roku i 89 posto na uređajima Amazon Fire. Neki od tih softvera su dobro poznati (recimo, Googleov DoubleClick je pronađen na 97 posto Rokuovih kanala), ali iza velikog broja stoje tvrtke za koje većina nas nikad nije čula.

Problematičan poslovni model

Slično vrijedi i za ostalu tehnologiju pametnog doma. U drugom istraživanju, koje je provedeno u Sveučilištu Northeastern, među 81 uređajem za pametni dom ima onih - uključujući i Amazonovu digitalnu pomoćnicu Alexu i zvono Ring te zvono Zmodo - koji prate kad korisnik govori ili se kreće čak i kad ne koriste uređaj.

Te podatke bilježe i snimaju u stvarnom vremenu i pritom ne daju nikakvu naznaku da to čine. Vlasnici su s time upoznati ako su pažljivo pročitali politiku o zaštiti privatnosti.

Roku i Amazon Fire omogućavaju korisnicima isključivanje ciljanog oglašavanja. No, time je obustavljeno samo praćenje oglašivačkog ID-ja korisnika, ne i ostalih podataka.

Djelomično rješenje mogli bi biti bolji načini upravljanja zaštitom privatnosti. Ali, problem je u tome što je poslovni model koji počiva na ciljanom oglašavanju suštinski nespojiv za zaštitom privatnosti. To je stvarnost s kojom se trebamo suočiti, piše Verge.