Donosimo pregled deset činjenica o Sunčevom sustavu do kojih smo došli zahvaljujući napretku znanosti i intenzivnijim istraživanjem svemira.

1. Sunčev sustav je veći nego što misli većina ljudi

Svemirska letjelica Voyager 1 američke svemirske agencije NASA-e lansirana je 1977. godine. Tijekom 2012. godine postala je prvim djelom ljudskih ruku koje je ušlo u međuzvjezdani prostor nakon što je došla do ruba heliosfere.

Ali ako kao Sunčev sustav definiramo sve ono što kruži prvenstveno oko Sunca, Voyager 1 će i dalje njime putovati još 14 do 28 tisuća godina, sve dok ne izađe iz Oortovog oblaka.

2. Uran se rotira postrance i ima jako duga godišnja doba

Planet Uran uglavnom se prikazuje kao ne naročito zanimljivu plavu loptu. No on itekako ima što pokazati. Tako se, primjerice, rotira postrance, okrenut za otprilike 90 stupnjeva u odnosu na druge planete. Pretpostavlja se da je ova neobična rotacija posljedica ogromnog sudara u drevnim vremenima.

Zbog tog nagiba Uran ima vjerojatno najekstremnija godišnja doba u Sunčevu sustavu. Otprilike četvrtinu Uranove godine (84 godine na Zemlji) Sunce sja ravno na njegov sjeverni ili južni pol. Dakle, dok je jedna polovica obasjana, druga ne vidi Sunce 21 godinu, i obratno.

3. Jupiterov mjesec Io ima ogromne vulkanske erupcije

Za razliku od našeg prilično mirnog Mjeseca, Io ima stotine vulkana pa ga se smatra najaktivnijim mjesecom u Sunčevu sustavu u tom smislu. Njegovi vulkani izbacuju stupove sumpora do 300 kilometara u atmosferu. Svake sekunde u atmosferu ispuštaju blizu tone plinova i čestica. Do erupcija dolazi zbog utjecaja moćne Jupiterove gravitacije.

4. Jaki vjetrovi na Veneri mogli bi kriti život

Površina Venere izrazito je negostoljubiva za život kakav poznajemo zbog iznimno visokih temperatura i tlaka. Ali njena atmosfera čudna je pojava. Znanstvenici su u njoj otkrili vjetrove koji pušu brzinom do 50 puta većom od rotacije planeta. Ti uraganski vjetrovi jačaju s vremenom.

Prije dvije godine također je otkriven fosfin, plin koji bi mogao biti ostatak raspada organskih tvari. Naknadna istraživanja pokazala su kako je malo vjerojatno da u Venerinoj suhoj i vjetrovitoj atmosferi može biti života.

5. Vode ima posvuda

Sve donedavno smatralo se da je voda rijetka pojava u svemiru. Ispostavilo se da to nije točno: vode u obliku leda ima posvuda.

Čest je sastojak kometa i asteroida, recimo. Ima je tako u sjenom zaštićenim kraterima na Merkuru i Mjesecu, na polovima Marsa (moguće i pod njegovom površinom), Saturnovu mjesecu Enceladu, patuljastom planetu Ceresu... Europa, Jupiterov mjesec, mogla bi ispod svoje zaleđene površine kriti ogroman ocean, s dva puta više vode nego u svim oceanima Zemlje zajedno.

Ponegdje ima i vodenog leda, drukčijeg od onog koji poznajemo, a takav je bio slučaj s kometom 67P/Churyumov–Gerasimenko, recimo.

6. Merkur se i dalje smanjuje

Merkur je već sad najmanji planet u Sunčevu sustavu (ne računa li se patuljasti planet Pluton) i drugi najgušći nakon Zemlje. No nastavlja se smanjivati i povećavati gustoću. A i dalje je geološki aktivan, što ga čini zasad jedinstvenim uz Zemlju.

7. Pluton ima uvrnutu atmosferu

Plutonova atmosfera pokazala se neobičnijom od svih predviđanja. Proteže se do 1600 kilometara iznad površine tog patuljastog planeta, što ju čini višom od Zemljine atmosfere.

Otkriveno je da ima oko 20 slojeva, hladnijih i kompaktnijih nego što se prognoziralo. Uz to, iako planet stalno gubi dušik, nekako ga uspijeva nadoknaditi, vjerojatno putem geološke aktivnosti.

8. Prstenovi su češći nego što smo mislili

Za prstenove oko Saturna znamo još od 17. stoljeća, kad su izumljeni prvi teleskopi. No tek smo u zadnjih 50 godina otkrili da svaki veliki planet vanjskog dijela Sunčeva sustava - Jupiter, Saturn, Uran i Neptun - ima vlastite prstenove.

Saturnov se izdvaja po tome što se djelomično sastoji od svjetlucavog vodenog leda, a drugi su vjerojatno sastavljeni od čvrstih čestica i prašine. Prstenove imaju i asteroidi, poput primjerice Charikla.

9. Moguće je da na rubu Sunčeva sustava postoji ogroman planet

Temeljem matematičkih izračuna i simulacija, astronomi Konstantin Batygin i Mike Brown s Kalifornijskog instituta za tehnologiju pretpostavljaju da se negdje daleko iza Neptuna nalazi ogroman planet o kojem trenutno ne znamo ništa.

Ako postoji, taj bi nebeski objekt mogao objasniti kretanje drugih objekata u Kuiperovu pojasu. Moguće je također da nije riječ o planetu, već crnoj rupi veličine grejpfruta ili skupini manjih nebeskih objekata.

10. Organske molekule su posvuda

Složene molekule temeljene na ugljiku dio su živih bića, ali mogu nastati i bez bioloških procesa. Na Zemlji ih je obilje, no pronađene su i drugdje - primjerice, na površini kometa 67P, Merkura, Saturnovu mjesecu Titanu i na Marsu, piše Space.