Tijekom godine koju je Scott Kelly proveo u svemiru, astronaut je bio izložen nemilosrdnom zračenju, kao da je tijekom 11 mjeseci svakodnevno odlazi na deset rengenskih snimanja pluća. Kelly je 2015. proveo u Međunarodnoj svemirskoj postaji, čija orbita oko Zemlje leži unutar magnetskog polja koje okružuje naš planet i blokira najštetnije oblike zračenja, piše NBC Mach.

Astronauti koji putuju na Mars ili druga odredišta u dubokom svemiru ostat će mjesecima pa i godinama bez Zemljinog zaštitnog omotača. Nova studija koju financira NASA sugerira da bi kronično izlaganje zračenju moglo naštetiti tijelu, ali umu astronauta, toliko da bi to utjecalo na njihovu sposobnost razmišljanja.

'Svemirsko zračenje neće nas odvratiti od želje da otputujemo na Mars, ali to je možda najveća prepreka koju čovječanstvo mora svladati prije no što se otisne izvan Zemljine orbite', zaključak je studije objavljene 5. kolovoza u časopisu ENeuro.

Strah od gubitka kognitivnih funkcija

Glavni autor studije dr. Munjal Acharya, radijacijski onkolog s Kalifornijskog sveučilišta u Irvineu, kaže da izloženost zračenju 'utječe na kognitivne funkcije i ponašanje na staničnoj razini'. Izloženost zračenjima astronautima bi otežala reakciju na nepredviđene okolnosti ili stres. Istraživanje sugerira da bi se barem jedan od pet astronauta poslanih na Mars vratio s ozbiljnim manjkom kognitivnih funkcija.

Acharya i njegovi suradnici punih su šest mjeseci zračenju izložili 40 miševa, a zatim su testirali njihovu memoriju i ponašanje. Pokazalo se da su miševi izloženi zračenju slabije primjećivali promjene u svom okruženju. Postali su toliko anksiozni da bi se smrznuli od šoka u nepredviđenim situacijama.

J. D. Polk, prvi čovjek NASA-e po pitanju zdravlja i medicine, pozdravlja istraživanje ali smatra kako su životinje bile izložene većoj razini zračenja no što bi je astronauti doživjeli u svemiru.

'S dozama koje očekujemo u misiji na Marsu, ne očekujem da će kod astronauta doći do ogromnog pada kognitivnog stanja', kaže Polk. 'Ne postoji veliki rizik od pada kognitivnih sposobnosti i teško je vjerovati da bi zaboravili kako pritisnuti crveni gumb za ponovni ulazak u svemirski brod.'

Kako ograničiti izloženost astronauta zračenju?

Polkov optimizam ne dijeli radijacijski onkolog Charles Limoli, voditelj NASA-inog istraživačkog centra u Irvineu: 'Nisam siguran koju literaturu čita dr. Polk, ali ne slažem se s kontekstom u koji stavlja naš rad i ne slažem se s njegovim izjavama.'

U svakom slučaju, znanstvenici predano rade na ograničavanju izloženosti astronauta zračenjima u nadolazećim misijama. Europska svemirska agencija ESA testira prsluk koji štiti od zračenja, a letjelica Orion bit će opremljena senzorima koji će upozoravati na opasnost od zračenja, nakon čega bi se posada štitila vrećama sa zalihama.

Orion će se prvenstveno koristiti za misije na Mjesec, ali može se koristiti i za prijevoz astronauta do budućeg kozmodroma koji orbitira oko Mjeseca, odakle bi putovali do Marsa u većoj letjelici zvanoj Deep Space Transport. Znanstvenici iz istraživačkog centra Langley već intenzivno razvijaju mjere zaštite koje bi se mogle primijeniti na tom svemirskom brodu.

Komplicirana i skupa tehnologija

Budući da vodik apsorbira zračenje, znanstvenici istražuju načine integriranja materijala bogatih vodikom u strukturu svemirske letjelice. Jedna od mogućnosti je ugradnja spremnika za vodu u oplatu broda. Drugi je dodavanje polietilenskih štitnika, lagane plastike koja se koristi za izradu boca s vodom.

No sve bi to bi dodatno otežalo letjelicu, upozorava Polk. Zbog toga se ispituju i drugačija rješenja, poput elektromagnetskog polja koje sprečava zračenje. Riječ je o kompliciranoj i skupoj tehnologiji nalik deflektorskim štitovima iz 'Zvjezdanih staza'.

'Ne želim da netko dobije rak dok boravi na Marsu', kaže Polk. 'Ne želim da itko ima problema sa zračenjem dok boravi na Marsu. Želim biti siguran da će astronauti biti zaštićeni.'