Čuli ste za firme u kojima vlada kaos; možda čak i radite u jednoj od njih. Onima u kojima vam bude muka od pomisli što vas čeka od trenutka kad upalite računalo. Kaos u poslovanju sastavni je dio suvremenog biznisa i mnogi ga uzimaju zdravo za gotovo. Ne diraj, ne pitaj, pusti da sve ide svojim tokom dok potpuno ne stane. Budemo sutra, mantra je koju možete čuti u skoro svakom poduzeću. A ne mora biti tako. Kaos se može obuzdati, zauzdati i dovesti u red. Samo treba znati kako.

O upravljanju kaosom napisane su knjige i skripte, o tome je održan niz predavanja i tečajeva, o tome su izvještavali najugledniji financijski časopisi, a stručnjaci su razvili oruđa i tehnike, sve kako bi kaos zamijenili skladom. A da biste pronašli jednog takvog, ne morate ići daleko.

Najpoznatiji chaos manager živi u Zagrebu i propovijeda ideju da se sve pokvarene stvari mogu popraviti, a one dobre učiniti još boljima. Njegovi su klijenti kompanije iz razvijenog svijeta, a što zna, možete čuti ako ga poslušate na nekom od brojnih predavanja širom Hrvatske i u okolnim zemljama, na kojima objašnjava stvari vezane uz tehnologiju.

Luka Kladarić se razvojem softvera, kao hobijem, fušem, ljetnim poslom, a kasnije i profesionalno, bavi od kraja osnovne škole. Radio je s poznatim svjetskim brendovima kao što su DeviantArt, Noom, Meetup, Hitlist i Sched. Svakom od njih dao je najbolje od sebe i u međuvremenu naučio dvije stvari: voli raditi od kuće i ne želi ostatak života kuckati kod za tuđe aplikacije, programe i web stranice.

'Mene takav način rada više ne zanima. Razvijam softver na taj način već 18 godina, a prve programe naplatio sam prije no što sam postao punoljetan', kaže Kladarić. Počeo je razmišljati što zapravo želi raditi u životu i u razgovoru s prijateljem i mentorom iz Amerike shvatio da se najbolje osjeća kad naiđe na nešto što radi loše.

'Kad nešto uopće ne radi, onda ljudi sjednu i to poprave. Ali kad stvar jedva radi, obično kažu da se ne isplati trošiti vrijeme na to. Postoji taj začarani krug u kojem nikad nitko ne kaže 'ajmo to popraviti', a ja volim baš takve situacije. Iz nekog razloga dobar sam u sagledavanju problema i njihovom sjeckanju na sitnije probleme', objašnjava svoj posao Kladarić. Njemu jednostavno ide od ruke suočiti se s nizom prepreka, sagledati ih sa svih strana i ponuditi rješenje, niz sitnih poboljšanja nakon kojih će konačni rezultat biti daleko bolji.

Drugi dio njegove specijalizacije planovi su na duge staze koji se u svakom trenutku mogu pauzirati.

'Ne možemo imati šestomjesečni plan koji se ne smije pauzirati jer će inače sve propasti. Imamo plan koji iziskuje šest mjeseci rada, ali ga možemo provoditi duže vrijeme. Bitno je da se vide rezultati. Tjedan dana posvetimo nekom problemu, nakon čega će nekome postati puno bolje ili će svima biti malo bolje. Ali svako malo netko dobije nešto', pojašnjava Kladarić svoju filozofiju upravljanja kaosom.

Kladarić je u DeviantArtu radio na alatima za internu analitiku i internim alatima za programere. I u Hitlistu je imao jako malo veze s mobilnom aplikacijom koju vide korisnici.

'Shvatio sam da najviše volim taj korak dalje od onoga čime se firma direktno bavi; stvarima koje moraju postojati. Ako imaš ured, moraš imati WC. I taj WC nije tvoja djelatnost, ali netko ga mora održavati, tako da ima čistog papira...', pojašnjava Kladarić, a zadovoljstvo nalazi u bavljenju stvarima koje nisu direktna misija tvrtke, stvarima koje moraju postojati.

'Kad mi kažu: dodaj gumb, dodaj ekran, promijeni tekst, meni je to beskrajno dosadno. Ali kad čujem da su u marketingu ludi jer već tjedan dana ne mogu poslati newsletter, odmah hitam tamo da vidim o čemu je riječ', kaže Kladarić. Prijatelj iz Amerike rekao mu je da očito voli upravljati kaosom te pronalaziti stvari koje su u apsolutnom neredu jer nemaju nikoga tko bi se brinuo o njima. Onda ih on uzme pod svoje i učini sve što može da postanu bolje. I tako je od termina managing chaos nastao poziv chaos managera.

'Koliko znam, ja sam prvi počeo koristiti tu titulu, a sad ih se nađe nekoliko takvih na LinkedInu. Chaos engeneering nije moja izmišljotina, to je postojalo daleko prije nego sam se ja počeo baviti kaosom', kaže Kladarić. 'Eto, Netflix ima interni servis Chaos Monkey koji nasumično gasi njihove servere i sve mora biti napravljeno tako da nijedan korisnik ne primijeti ako se neki server iskopča iz struje. To je chaos engeneering. To nije moja izmišljotina, ali to je nešto u čemu se trenutno nalazim i što radim.'

Iako bi njegove usluge mogla zatražiti skoro svaka tvrtka na svijetu, do posla se ne dolazi lako. Firme se nerado bave kaosom...

'Ne možete samo tako doći i reći: znam da kod vas stvari ne valjaju. U firmama često ne vole razmišljati o malim pomacima na bolje i to se automatski naziva perfekcionizmom. A ja nisam perfekcionist i ne volim da me zovu tako. Ali vjerujem u kontinuirano ulaganje malih količina truda kako bi se stvari poboljšale, naročito u tehnologiji', kaže Kladarić. 'Kad se na stvari koje su danas malo lošije stavi još malo loših stvari, na kraju dobivate kriminalno loš rezultat. Ali ako jedan dan malo pritegneš jednu pa drugi dan drugu, stvar više neće biti kriminalno loša.'

Kladarić ima cijelo predavanje posvećeno tehnološkom bankrotu, situaciji u koju se tvrtke dovode zbog nebrige za poslovanje, nakon čega razvojni tim više nije sposoban isporučiti iduću iteraciju proizvoda.

'Nađu se u minskom polju. Što god dotaknu, nešto eksplodira. To je grozna situacija i to je ono čime se ja danas volim baviti. To je znanje iznimno teško nekome prodati direktno; ne možete samo tako nekome reći: mislim da ste izgradili minsko polje i ušetali u njega, ali ja to mogu razminirati. Zato i držim predavanja.'

Kladarić danas ima dvije tvrtke, AwesomeForce i Sekura Collective, koje se bave sličnim poslovima. Nema zaposlenike nego partnere koji se po potrebi pridružuju dugoročnim projektima. Ne smatra se freelancerom, jer se taj termin upotrebljava u pogrešnom značenju, a iako ima svoju firmu i svoje podizvođače, ne voli ni da ga nazivaju poduzetnikom jer je to u Hrvatskoj prilično prljava riječ. Zapravo, ne postoji dobar izraz koji bi pokrio ono što on radi.

'Nisam digitalni nomad; živim u Zagrebu, imam radni prostor u svom stanu, ali postoje ljudi koji su jedan mjesec ovdje, drugi ondje. A današnji porezni zakoni uopće ne uzimaju u obzir mogućnost da neka firma iz New Yorka zapošljava nekoga iz Zagreba ili nekoga tko je svaki mjesec u drugoj državi', upozorava Kladarić. 'Sva istraživanja pokazuju da je rad na daljinu u porastu, sve je više firmi sklono takvom načinu rada, neke već sad rade isključivo tako. I takvo će se poslovanje morati riješiti na globalnoj razini.'

Za Hrvate, naročito one koji ne mogu ili ne žele otići u inozemstvo, rad na daljinu jedina je prilika da zarade dobar novac. U usporedbi s našim plaćama, ponekad je riječ o ogromnom novcu. Eto, i bivša je predsjednica spominjala plaće od 8000 eura...

'Ljudi su se sprdali s time zbog načina na koji je to rečeno, ali to je vrlo realna cifra. To je nešto što se može postići na globalnom tržištu rada, čak i iz Hrvatske', kaže Kladarić. 'Razdoblje zlatne groznice u informatičkom svijetu trajat će još neko vrijeme; do iduće velike stvari. Što će to biti, nitko još ne zna.'

Dakle najbolje je da se svi krenemo upisivati na 'ferove'...

'U tome i jest stvar. FER ima svoje vrijeme i svoje mjesto. Ima stvari koje ne možeš raditi bez pohađanja FER-a. No biti programer mobilnih aplikacija, web stranica, raditi slične jako tražene poslove, za to ti nije potreban fakultet koji traje pet-šest godina. Znanje potrebno za takav posao u Hrvatskoj može se steći za šest mjeseci do godinu dana, a govorimo o poslovima za plaću od 1000 do 2000 eura', uvjeren je Kladarić.

'Moji prijatelji u Americi znaju uzeti šest mjeseci slobodno da osmisle čime će se dalje baviti u životu. Problem je što si u Hrvatskoj to malo tko može priuštiti', kaže Kladarić i nudi rješenje: 'I to se može napraviti uz pomoć partnera, obitelji. Materijali su online, imamo velike grupe programera i udruženja koja su voljna pomoći. Može se ako se hoće.'