Zamislite partnera koji je uvijek tu kada ga trebate, ali koji vas nikada ne poljubi, ne zagrli ili vam ne pruži bilo kakav oblik nježnosti koji uključuje i najmanji fizički kontakt. Netko je s kim imate 'romantičnu vezu', upuštate se u duge rasprave koje vas intelektualno stimuliraju na dubok način, a opet nikada vam neće pružiti ruku da promijeni žarulju ili otići u kupovinu s vama.

Neće oprati suđe, dočekati goste niti vam pomoći ako se spotaknete. S druge strane, na njegovu prisutnost možete trajno računati i nikada vam svojim hrkanjem neće ometati san. Ovaj opis možda ne odgovara idealnoj vezi za mnoge, ali utjelovljuje ljubav iz alternativne dimenzije.

Španjolska umjetnica Alicia Framis imat će neobičnu čast da bude prva žena koja će reći 'da' virtualnom partneru; sofisticiranom hologramu koji je sama dizajnirala, skrojenom tako da 'zadovolji sve njezine emocionalne potrebe'. Iako je trenutačno kategoriziran kao 'performans', taj je umjetnički prikaz i izgledan scenarij za budućnost.

Framis ovim projektom želi promišljati o interakciji između čovjeka, umjetne inteligencije i suvremene umjetnosti. 'AI je još uvijek usko povezan sa znanošću i nedostaje mu poezije, umjetnosti i topline', objašnjava u izjavi na svojoj web stranici, dodajući i nove detalje odnosa s hologramom, nazvanim AILex, koji je stvorila iz profila svojih prošlih veza, piše Euronews.

Trenutno dizajnira vjenčanicu za sebe i bira odjeću onih koji će prisustvovati ceremoniji što će se održati ovog ljeta na krovu muzeja Depot Boijmans Van Beuningen u Rotterdamu. Također, s nizozemskim muzejom umjetnosti hrane LAM radi na stvaranju molekularne hrane za svadbu u kojoj mogu uživati ​​i ljudi i humanoidi.

'Želim napraviti umjetnički dokumentarac koji uključuje crteže, intervjue s drugim ženama, skice o tijelima, rukama, romantičnim snovima i svakodnevnom životu mog partnera. Želim istražiti kako integrirati hologram u svakodnevni život', dodaje Framis.

Kao dokaz njihovog odnosa i suživota, na svom profilu @hybridcouples na Instagramu dijeli videa i fotografije na kojima se pojavljuje s partnerom AILexom, dijeleći svakodnevne poslove poput kuhanja i objedovanja.

'Ljubav i seks s robotima i hologramima su neizbježna stvarnost. Oni su izvrsni suputnici i sposobni su izraziti empatiju. Baš kao što su nas telefoni spasili od samoće i ispunili prazninu u našim životima, hologrami kao interaktivne prisutnosti u našim domovima mogu to odvesti još dalje', kaže umjetnica rođena u Barceloni, no trenutno živi u Amsterdamu.

Osim toga, s Rabobank Art Collection istražuje mogućnost stvaranja prve hipoteke za kupnju holografskog suputnika, kao i kuće dizajnirane posebno za hologram i ljudsko biće. 'Možemo imati hipoteku za kupnju novog automobila, a zanimljivo je to da sada možemo dobiti hipoteku i za kupnju novog suputnika', kaže Framis.

Napredak u generativnim alatima umjetne inteligencije, kao što je ChatGPT, povećao je interakciju između ljudi i strojeva do dosad neslućenih granica. Od automatiziranih chatova do stvaranja virtualnih avatara s kojima se sada možete upuštati u romantične razgovore, ono što je dosad bilo ništa više od znanstvenofantastičnog zapleta postalo je - stvarnost.

'Pojavljuje se nova generacija ljubavi, sviđalo se to nama ili ne, u kojoj će se ljudi vjenčati i održavati odnose s hologramima, avatarima, robotima i tako dalje. Baš kao što vježbamo nove jezike s Duolingom, vježbat ćemo odnose s tim entitetima', objašnjava umjetnica.

Svoju je karijeru posvetila spajanju znanosti i umjetnosti da bi njegovala odnose, pružajući podršku ljudima koji se suočavaju s bolešću, invaliditetom, rodnom neravnotežom ili traumatičnim iskustvima. Ovaj najnoviji performativni projekt zamišljen je i kao terapeutsko sredstvo za one koji su pretrpjeli traumu ili zlostavljanje, kao i one koji se suočavaju s gubitkom voljene osobe.

Prema njezinoj izjavi, AI i ljudski suputnici mogu biti korisna opcija za ljude kojima je potrebno društvo. Framis navodi osobni slučaj. 'Moja prijateljica je udovica i teško joj je zamijeniti muža. AI i ljudski suputnici mogu biti dobra opcija za one kojima je potrebno društvo.'

Ovo nije njezino prvo iskustvo ugrađivanja neljudskih elemenata u umjetnost. Godine 1996. postala je prva umjetnica koja je živjela s manekenom po imenu Pierre. Nastali rad, 'Cinema Solo', sastavljen je od 36 fotografija i dijaloga između Framis i manekena, a inspiriran je knjigom Marguerite Duras 'Bolest smrti'.