Gameloft je odavno poznat kao kompanija koja se nije trudila oko dizajna originalnih igara. Ako je na tržištu postojala videoigra ili žanr koja je funkcionirala kako spada (čitaj: zarađivala puno novca), mogli ste se kladiti u obiteljsku zlatninu da će Gameloft pokušati napraviti njezinu mobilnu verziju. Ova sudba je, na sreću, zadesila i auto igre poput Need for Speeda ili Burnouta te je stvorila izvanredni serijal Asphalt. Igrin deveti nastavak na tržište je stigao prije tjedan dana i, bez da duljim, dosegnuo nesmiljeno visoke vizualne standarde, čak i u usporedbi sa suvremenicima koje igramo na stolnim računalima.

Deveti Asphalt po redu standardna je plejada akrobatske auto-razbijačine sa daškom arkadne igre i stilom vanbračnog djeteta reklame za energetska pića i bacače plamena. Naslov od prve sekunde jednostavno bubri stilom i funkcionira kao savršeni magnet za sve gejmere koji prijateljima vole pokazivati kakve lijepe igre imaju instalirane na telefonu. Ako ste spremni pridružiti im se i podnijeti gubitak od oko jedan posto baterije po minuti, ovaj fantastični vozački eskapizam mogao bi biti vrijedan vašeg vremena.

Ma tis' legenda

Stvar sa devetim Asphaltom koji nosi podnaslov Legends je što je dodatno uštiman kako bi se prodao pod mobilnu igru, nudeći do sad neviđeno pojednostavljenje mehanika vožnje. Novi mod igre koristi tri osnovne tipke koje iskustvo vožnje pretvara u nešto slično Temple Runu. Automobil skreće i ubrzava sam od sebe, a vi pomoću gestikulacije i pritiska na tipke u pravom tajmingu aktivirate ikonički turbo, birate smijer na križanju te naravno - izvodite akrobacije kojih bi se profesionalnim kaskaderima ledila krv u žilama. Naravno, ako ste pravi mujž i ne sjedaju vam te djetinje bedastoće, uvijek možete posegnuti za izravnim komandama ili, ako volite mlatarati naokolo, komandama žiroskopom. Sve tri sheme kontrola rade savršeno i nimalo ne umanjuju užitak igre.

Prljavi kežualci

Ako mene pitate, besramno bi posegnuo za prvom opcijom kada putujem javnim prijevozom - ako zbog ničeg drugog, onda zato da me okolni putnici ne gledaju poprijeko kada telefonom počnem migoljiti u zraku. Kad smo već kod toga, naglasio bi i da je upravo zato Asphalt 9 apsolutno savršen za usputno petljanje po smartfonu kada vam se nešto igra, a za to ne možete odvojiti previše vremena.

Što se same igre tiče, ona je podijeljena u lige koje dovršavate utrkujući se, te sekciju za aute koje otključavate tokenima koje dobivate napredujući kroz igru ili koristeći mikrotransakcije. Tim rečeno, mikrotransakcije nisu napravljene kako bi vas apsolutno prisilile da ih kupujete kako biste napredovali, što je izvrsno ako ste usputni igrač. Ako se mislite zbilja posvetiti igrinom dovršavanju, onda uplaćivanje pokojeg dolara ne smatram kao strašno velikim zaostatkom.

Akcija i dizajn

Konkretna akcija, odnosno vožnja, pravi je užitak. Sve staze u igri su kombinacija teškog pretjerivanja i vrhunskog dizajna te igraču nude veliku fleksibilnost pri vožnji, bilo to izborom skakaonica ili zaobilaznica, bilo to grafikom i glazbom koje motiviraju svaki adrenalinom nabijeni ulaz u zavoj.

Problem kod Legendsa je taj što se morate spajati na internet kako biste ga igrali. Ovo možda ne zvuči intuitivno, uzmemo li u obzir da se 'igra u više igrača' uglavnom svodi na vožnju protiv 'duha' ili natjecanje za najviše mjesto na top ljestvici. Također bi naglasio da igra zbog stalnog protoka podataka i vrlo zahtjevne grafike munjevito crpi bateriju uređaja. iPhone 6S, primjerice, za 10 minuta igre izgubi oko 10 posto baterije, što znači da je igranje uz dostupni punjač apsolutni imperativ.

Igrati ili ne?

Pored svega navedenog što mi je donekle zasmetalo ne mogu vidjeti previše zaostataka u novom nastavku Asphalta. Radi se o vrlo fluidnoj i zabavnoj igri koja je skrojena za nezahtjevne igrače željne lijepe grafike i vrhunske arkadne jurnjave.