Pomoću podataka prikupljenih svemirskim teleskopom Hubble američke svemirske agencije NASA-e astronomi su potvrdili postojanje nove klase planeta koji su gusti koliko i šećerna vata.

Približno su veličine Jupitera, ali imaju sto puta manju masu nego taj planet. Zbog toga ih znanstvenici nazivaju supernapuhanima (super-puff na engleskom).

Sve donedavno astronomi su poznavali tri tipa planeta, kakve imamo u Sunčevom sustavu: stjenovite poput Zemlje, ledene divove kao što je Neptun i plinovite divove poput Jupitera. Stoga su tako klasificirali i planete pronađene u orbitama oko drugih zvijezda.

Ali, sad znamo kako postoje i druge vrste egzoplaneta, u kategoriji supernapuhanih. Ti planeti kruže oko zvijezde nalik našem Suncu koja je od nas udaljena 2.600 svjetlosnih godina. Hubble je otkrio njihovu veličinu i masu, no gusti oblaci priječe uvid u kemijski sastav ovih neobičnih planeta.

Do otkrića su došli znanstvenici pri Sveučilištu Colorado Boulder. Nove planete opisali su u članku objavljenom u časopisu Astronomical Journal kao 'vrlo bizarne'. Zasad nemaju dobro objašnjenje zašto su njihove atmosfere tako napuhane.

Svemirski teleskop Kepler pronašao je skupinu supernapuhanih planeta 2012. godine. Dvije godine kasnije ustanovljeno je koliko su niske gustoće. Potom su znanstvenici prema njima okrenuli moćniji teleskop Hubble, koristeći njegov infracrveni teleskop kako bi promatrali svjetlo zvijezde dok prolazi kroz atmosfere dva planeta.

Smanjuju se velikom brzinom

Mjereći intenzitet svjetla mogli su odrediti kemijski sastav atmosfera. Ali, dočekali ih je iznenađenje: nisu uspjeli pronaći nikakve kemijske markere jer su pristup blokirali gusti oblaci.

Pretpostavljaju kako ti oblaci nisu vodeni već od kristala soli ili metana, što ometa promatranje teleskopom u infracrvenom spektru. To bi moglo značiti kako promatrani planeti imaju atmosfere slične onoj na Saturnovom mjesecu Titanu, pokrivenom gustom atmosferom metana.

Odgovore na nedoumice znanstvenika mogao bi dati nadolazeći svemirski teleskop James Webb, čije bi zrcalo od berilija i nove tehnologije infracrvenog promatranja mogli omogućiti zavirivanje ispod pokrova oblaka. Taj bi teleskop trebao biti lansiran 30. ožujka 2021. godine.

Oba promatrana planeta gube plinove razmjerno velikom brzinom. Jedan od njih ostaje bez desetaka milijardi tona plinova svake sekunde. Kad bi nastavio tim tempom, smanjio bi se na veličinu Neptuna za milijardu godina. Takvi su planeti puno rasprostranjeniji u Mliječnoj stazi nego supernapuhani.

Moguće je kako se u tome krije objašnjenje zašto ih nemamo u Sunčevom sustavu. Zvijezda Kepler-51 oko koje kruže razmjerno je mlada (500 milijuna godina, naspram našeg Sunca koje je staro 4,6 milijarde godina) pa nije isključeno kako je taj sustav još u fazi formiranja, piše Business Insider.