Akteri hakiranja, koje je već nazvano ClimateGate 2, prikupili su više od 5.000 pisama i nekoliko radnih dokumenata povezanih s Međunarodnim panelom za klimatske promjene (IPCC) i počeli ih razmjenjivati u zajednici blogera klimatskih skeptika.

Slično objavljivanje e-mailova u 2009. godini, također pred konferenciju o klimi – tada u Copenhagenu, izazvalo je skandal koji je nazvan ClimateGate i u javnosti potaknulo sumnje u vjerodostojnost znanstvenih temelja za tvrdnje da ljudske aktivnosti uzrokuju globalno zagrijavanje. Četiri neovisne istrage (ali i nekoliko medijskih, među kojima i AP-ova), kasnije su pokazale da prijevara nije bilo te su sumnje odbačene. Analitičari su ipak upozorili da je znanstvena zajednica trebala djelovati otvorenije i bolje komunicirati s javnošću. No tadašnje službene zaključke nisu svi prihvatili s istim oduševljenjem.

Nova pisma objavljena su, baš kao i stara, na ruskom serveru. Razmjenjivali su ih već poznati klimatolozi poput Phila Jonesa s University of East Anglia (UEA) koji se 2009. našao u središtu ClimateGatea te Michaela Manna s Državnog sveučilišta Penn u SAD-u, autora osporavanog grafikona iz 2009. koji je pokazivao nagli porast temperatura u posljednjem stoljeću.

Mann je novu akciju nazvao 'stvarno jadnom' i ustvrdio da pokazuje očaj klimatskih skeptika koji nisu uspjeli pronaći rupe u znanstvenim zaključcima. 'Agenti koji obavljaju prljavi posao fosilne industrije znaju da ne mogu opovrgnuti temeljnu znanost o utjecaju ljudi na klimatske promjene', rekao je Mann i dodao: 'Stoga su se okrenuli prljavim insinuacijama i kriminalnom hakiranju stranica te objavljivanju privatnih pisama izvučenih iz konteksta kako bi pokušali zbuniti javnost i zaustaviti sve akcije u borbi protiv ove ozbiljne prijetnje', rekao je Mann koji u novim objavama ne vidi ništa problematično:

'Teško da u sadržaju pisama mogu vidjeti išta sporno iako su sadržaji izvučeni iz konteksta. Čini mi se da im je ostalo vrlo malo materijala s kojim mogu raditi nakon što su u prvom krugu ispucali e-mailove koji su se najlakše mogli izvući iz konteksta.'

Kako su obrađeni podaci u ClimateGate 2?

Jedan od tekstova ClimateGatea 2 počinje uvodom koji je vjerojatno napisao netko tko je bio uključen u objavljivanje pisama. U njemu autor kaže: 'Jedan dolar može spasiti život – suprotno također mora biti istina. Siromaštvo je smrtna presuda. Države moraju uložiti 37 trilijuna dolara u energetske tehnologije do 2030. kako bi stabilizirale emisije stakleničkih plinova na održivim razinama.'

Autor potom odabire više fraza iz niza pisama što su ih, među ostalima, razmjenjivali Phil Jones i Keith Briffa s UEA te Michael Mann s Penna. U odabranim izvacima raspravlja se o 'manipulaciji znanošću kako bi se ostvario politički zaokret' te o 'brisanju e-mailova kako bi se izbjegao zakon o slobodi informiranja' i postiglo slaganje oko 'poruke'.

Čini se da su pisma stara

Neke znanstvene stranice poput New Scientista tvrde da preliminarna istraživanja sadržaja novih mailova pokazuju da je on sličan onome iz 2009. te da predstavlja rasprave znanstvenika o značaju određenih studija i formi teksta koji bi se trebao koristiti u glavnim izviješćima.

Sveučilište East Anglia (UEA) objavilo je priopćenje u kojem ističe da ne postoje dokazi da je itko nedavno upao u njihove sustave.

'Ovi e-mailovi izgledaju kao da su zadržani nakon krađe podataka i pisama u 2009. kako bi se objavili u trenutku u kojem mogu izazvati maksimum štete predstojećim klimatskim razgovorima', stoji u tekstu sveučilišta. Prozvani klimatolozi ipak priznaju da je teško na brzinu donijeti konačan zaključak jer je količina objavljenog materijala prevelika.

Tvrdnje UEA-a potvrđuje i istraga koju je proveo BBC News koja je pokazala da najmanje dva niza pisama uistinu potječu iz skupine koja je objavljena 2009.