Veliki pisac u svojim je djelima stvarao cijele nove svjetove, neka od njih sadržavala su tehnološka rješenja koja su u cjelosti ili dijelom i danas relevantna, a oni koji su ih ostvarili možda su bar posredno bili pod utjecajem Verneove znanstvene fantastike.

Imao je Verne, jasno, i drugu vrstu djela iz pustolovnog žanra, znamo kako je za roman 'Mathias Sandorf' inspiraciju pronašao u Pazinu, makar istarski grad nikad nije posjetio.

O čemu god pisao, Jules Verne razbuktavao je, i dalje razbuktava, maštu svojih poklonika širom svijeta. Kako i ne bi. 'Put na mjesec', 'Putovanje u središte Zemlje', '20.000 milja ispod mora', 'Put oko svijeta u 80 dana', 'Petnaestogodišnji kapetan' i mnogi drugi donosili su nam priče o pustolovinama kakve velika većina ljudi nikad neće doživjeti. A onda se pokazalo da je štošta i predvidio, od leta u svemir do spuštanja u najmračnije dubine oceana. Utjecao je na znanstvenu fantastiku kao žanr, ali i na današnju tehnologiju, i to u toliko mjeri da ga se može nazvati i izumiteljem.

Rođen u Francuskoj 1828., Verne je u početku planirao postati odvjetnik. No ljubav prema pustolovinama i skoro opsesivna sklonost znanosti odveli su ga na područje po kojem ga danas znamo. Srećom.

Znanstvenici i drugi autori širom svijeta već desetljećima bave se Verneovim predviđanjima i tehničkim rješenjima koja su ostvarena tek mnogo kasnije. Mnogo je toga spominjao u knjigama što je kasnije ostvareno. Krenimo od električnih podmornica, nastalih iz moćnog Nautilusa pod komandom kapetana Nema u '20.000 milja ispod mora'. Mnogo prije nego su se podmornice počele koristiti za istraživanje podmorja, Verne je osmislio plovilo cilindričnog oblika s električnim pogonom.

Nautilus je bio opremljen luksuzom i tehnologijom poput današnjih jahti, a uz to je mogao zaranjati do nevjerojatnih dubina. Verne je navodio da je inspiraciju dobio u modelima koje je vidio na Svjetskoj izložbi u Parizu 1867., ali i znanstvenim saznanjima o elektricitetu i baterijama. Koliko je bio blizu onoga što danas znamo o podmornicama govori i činjenica da je i prva nuklearna podmornica, i prva koja je ronila ispod Sjevernog pola, nazvana Nautilus. Na sličan način je u 'Tajnovitom otoku' 1874. opisao automobil pogonjen strujom iz baterija.

A u istom slavnom romanu Verne je predstavio pištolj koji bi gađao žrtvu snažnom električnom 'munjom'. Jasno je da je riječ o uređaju kojim danas raspolažu valjda sve policije svijeta (i ponešto kriminalaca), taseru, koji se u današnjem obliku prvi put pojavio 1974.

Idemo dalje. Verne je u karijeri opisao veliki broj letjelica, ali je u priči 'Robur osvajač' bio posebno detaljan oko jedne od njih. Tamo glavni lik gradi leteći stroj kojim se upravlja uz pomoć propelera velike brzine koji dižu letjelicu u zrak. Baš kao helikopteri. Doduše, prvi crteži prototipa helikoptera pojavili su se u znanstvenom i tehničkom svijetu još za Verneova života.

U knjizi 'Dvorac na Karpatima' Verne piše o opernoj pjevačici La Stilli koja se na raznim događanjima pojavljuje kao projicirana slika. Nakon što mještani čuju tajnovite zvukove koji dolaze iz dvorca, otkriju da im se diva pojavljuje kao lebdeća optička iluzija s pratećim zvukom. Ili, ako želite stručnije ime, kao hologram.

Mnogi opisuju Vernea kao futurista, a temelj je bio u njegovom zanimaju za tehnologiju svoga vremena, i onda se poigravao s idejama kako će se stvari razvijati u budućnosti. Nije samo riječ o čudesnim strojevima, nego i o svakodnevnom životu. Primjerice, u kratkoj priči '2889. godina' objavljenoj 1889. po narudžbi vlasnika New York Heralda Jamesa Gordona Bennetta pokušao je predvidjeti kakav će svijet biti za tisuću godina. Po nekim izvorima priču je zapravo napisao njegov sin Michel, po očevim zamislima, ali to ne mijenja puno na stvari.

Među ostalim, priča nagađa kakav će biti svijet vijesti. 'Umjesto tiskanja, pretplatnici će svako jutro slušati sadržaj Earth Chroniclea, i kroz zanimljive razgovore s novinarima, političarima i znanstvenicima saznavati najvažnije vijesti dana'. Zvuči kao podcast, zar ne?

Spomenuta priča i inače je dosta bogat rudnik Verneovih predviđanja. Među ostalim, navode se video konferencije, gumena plovila koja nose putnike brzinom od 1500 km/h, očekivana dužina života od 68 godina, dostava hrane po kušama, reklame projicirane na oblake, vizualna komunikacija s drugim planetima, novootkriveni planeti, kemijsko i biološko ratovanje, kontrola nataliteta u Kini, britanski imperij sveden na Gibraltar, eksploatacija energije Sunca...

Posebna priča su putovanja u svemir, u svom 'Putu na Mjesec' Verne je uspješno opisao ljudsku fascinaciju Zemljinim satelitom. Nije li sasvim nalik raketi opis da će ljudi na Mjesec putovati u letjelici koja podsjeća na topovsku grantu ispaljenu iz topa? U svojim djelima također je spominjao svemirske brodove koji slijeću na vodenu ili morsku površinu, svemirska odijela, pa čak i svemirsku bazu na Floridi.

U istom djelu prikazana je i varijanta onoga što se danas zove 'solarna jedra', površine koja koristi kretanje fotona kao 'gorivo' za putovanja po svemiru. Verne je u 'Putu na Mjesec' spomenuo korištenje svjetlosti za istu svrhu.

Ako bi se trebao tražiti zajednički nazivnik za sve Verneove 'prognoze', onda je to da su temeljene na tehnologiji vremena u kojem je živio. Preciznije, za sva rješenja koja je opisao – primjerice uređaje budućnosti – koristio je materijale koji su mu bili poznati. U skladu je to s vremenom industrijske revolucije u kojem je živio i radio. Na kraju, ispada da je više njegovih ideja ugledalo svjetlo dana, nego što je to slučaj s Nikolom Teslom.