Letjelica veličine autobusa, stara 20 godina, uglavnom će sagorjeti u atmosferi, a procjenjuje se da bi na tlo u širokom pojasu od Aljaske do Južne Amerike moglo aterirati nešto više od pola tone dijelova. Za sada je nemoguće reći gdje točno.

Prema službenom izvješću NASA-e, pad letjelice Upper Atmosphere Research Satellite (UARS) ubrzale su pojačane aktivnosti Sunca u posljednjih tjedan dana. Naime, Sunčeve aktivnosti mogu zagrijati i proširiti Zemljinu atmosferu, pa satelit prije ulazi u nju, sagorijeva i pada prema tlu.

NASA očekuje da će najmanje 26 dijelova preživjeti visoke temperature trenja koje će nastati pri UARS-ovu prolasku kroz atmosferu. Među njima bi se mogli naći dijelovi od titanija i spremnici, no u njima više nema otrovnog goriva. Ostaci će se razasuti po tlu u pojasu dugom oko 800 km.

'Razni predmeti padaju na Zemlju još od početka svemirskog doba, no do danas nisu ozlijedili nikoga', rekao je prošli tjedan NASA-in ključni čovjek za orbitalno smeće Gene Stansbery. 'Ipak, to ne znači da nismo zabrinuti.'

Satelit je ostao bez goriva još 2005. pa će pasti bez ikakve kontrole. Ipak, NASA-ini stručnjaci ističu da je vjerojatnost da pogode nekog čovjeka vrlo mala - jedan naprama 3.200. UARS je mnogo manji od 135-tonske svemirske postaje Mir koja je pala u Tihi ocean 2001. i od 100-tonskog Skylaba koji je 1979. pao u Indijski ocean. Vjerojatnost jedan naprama 3.200 odnosi se na svih sedam milijardi stanovnika našeg planeta, dok je ona da pogodi neku određenu osobu puno manja – jedan naprama 21 trilijun. Budući da dvije trećine Zemlje prekrivaju oceani i mora, svemirsko smeće obično pada u vodu. S ovim predviđanjima slažu se i neovisni stručnjaci.

'Pogledajte kolik je dio Zemlje prekriven vodom', rekla je Victoria Samson, direktorica washingtonskog ureda organizacije Secure World Foundation koja promiče miroljubivo korištenje svemira. 'Velika je vjerojatnost da će pasti ravno u ocean', zaključila je.