I službeno je potvrđeno: Saturn ostaje bez svojih prstenova, a oni nestaju puno brže no što su znanstvenici mogli pretpostaviti.

Kako izgleda Saturn znaju i mala djeca; ovaj plinoviti div, drugi najveći planet Sunčevog sustava, svi prepoznaju po velikim, sjanim prstenima koji ga okružuju. Prostiru se na 280.000 km od planeta i dovoljno su široki da bi u njih stalo šest zemaljskih kugli. No Saturn neće zauvijek izgledati ovako jer njegovi prsteni iščezavaju.

Saturn ostaje bez svojeg prstenja i to jako brzo. Brže no što su znanstvenici dosad pretpostavljali. Svake sekunde na površinu planeta iz prstenja padne 10 tona kiše; dovoljno da se napuni olimpijski bazen za posla sata.

Kiša leda i sitnog kamenja

Ova kiša zapravo su djelići raspadajućih prstena. Saturnovi prsteni napravljeni su od komadića leda i kamenja i nalaze se pod stalnom paljbom sunčevog UV zračenja i sitnih meteoroida.

Led isparava i molekule vode dolaze u vezu sa Saturnovim magnetskim poljem; padaju prema planetu i izgaraju u njegovoj atmosferi.

Prve informacije o ovom fenomenu odaslala je još osamdesetih godina prošlog stoljeća NASA-ina letjelica Voyager. Znastvenici su temeljem prvih prikupljenih podataka izračunali da će prstenovi nestati za otprilike 300 milijuna godina. No NASA-ina letjelica Cassini odaslala je daleko mračnije prognoze. Prije no što se sjurila prema površini Saturna dala nam je bolji uvid u to što se to tamo točno događa.

I neki dinosauri su stariji od Saturnovih prstena

Pokazalo se da je kiša daleko snažnija no što se mislilo. Nova računica pokazuje da je prstenima ostalo još samo stotinjak milijuna godina. Nakon toga Saturn će postati gola, plinovita površina.

Doduše, vratit će mu se prvotni oblik. Mada je Saturna nastao prije otpilike 4,5 milijardi godina, pretpostavlja se da su njegovi prestenovi stari tek sto do 200 milijuna godina. A to je mlađe od nekih dinosaura.

Cassini je prije svoje samoubičake misije otkrio još štošta. Na primjer, pručavajući Saturnov mjesec Enceladus, najsjajniji i najbjelji mjesec u našem Sunčevom sustavu, otkrio je trag leda i plina koji je vodio natrag do Saturnovog prstena E. Otkrilo se da mjesec stalno šiklja plinove i prašinu. Nešto od toga završi u svemiru i u prstenu, dok ostatak snijega pada nazad na mjesečevu površinu, stvarajući zasljepljujući bijeli ledeni sloj.

U očekivanju novih otkrića znanstvenici gledaju prema Saturnu, njegovim mjesecima i prestenovima. Dok još imaju što vidjeti.