Krajem studenog NASA-ina bespilotna letjelica InSight sigurno je sletjela na Mars kako bi započela dvogodišnju misiju kao prvi ljudski objekt dizajniran da istraži duboku unutrašnjost tog planeta. Potom je jedna sonda stigla do potencijalnog asteroida te druga zašla milijardu kilometara iza Plutona, a sve to u jeku bombardiranja najavama novih ambicioznih planova za Mjesec
'Vraćamo se na Mjesec i spremamo se otići dalje od Marsa. Idemo. Mi smo NASA.' Tweet objavljen u utorak trebao je pokazati da je američka svemirska agencija u punom zamahu. I doista, vijesti su posljednjih dana sustizale jedna drugu: krajem studenog NASA-ina bespilotna letjelica InSight sigurno je sletjela na Mars kako bi započela dvogodišnju misiju kao prvi ljudski objekt dizajniran da istraži duboku unutrašnjost tog planeta. Potom je jedna sonda stigla do potencijalnog asteroida, a druga zašla milijardu kilometara iza Plutona.
Da osvajanje Marsa neće biti lako, svjesni su i u NASA-i. Nagađa se da bi prvi astronaut mogao nogom kročiti na Crveni planet za otprilike 25 godina. No s obzirom na goleme tehnološke i medicinske prepreke, riječ je zasad o pukoj teoriji. Za početak, Mars je od Zemlje udaljen 225 milijuna kilometara pa bi uz pomoć trenutno razvijene raketne tehnologije let trajao dobrih devet mjeseci.
vezane vijesti
Nažalost, ono što prolazi u 'Zvjezdanim stazama' nije prihvatljivo u stvarnom životu: liječnici upozoravaju da bi predug boravak u bestežinskom stanju opasno naškodio zdravlju svemirskih putnika. Prijeti im gubitak kalcija i koštane mase, ali i gubitak vida zbog oštećenja krvnih žila u mrežnici oka. A slijepi Ivar Bez Kostiju nije osoba koja bi trebala u ime Zemljana osvojiti najbliži planet.
Rakete na nuklearni pogon
Da bi se to izbjeglo, treba vremenski skratiti put do Marsa, a jedna od opcija je i raketa na nuklearni pogon. Time se pak otvara pitanje zaštite od kozmičkih zračenja jer bi astronaut za vrijeme leta bio izložen ogromnoj radijaciji. Ima tu još nedoumica: kako preživjeti grub ulaz u Marsovu atmosferu i potom dovoljno glatko sletjeti. I na kraju, kako uopće letjelicu s posadom podignuti s površine Marsa i sve ih žive, zdrave i čitave vratiti na Zemlju.
O cijeni takvog pothvata nije poželjno ni razmišljati. Eto, samo projekt slanja sonde InSight, koja je krajem studenog sletjela na Mars kako bi se tamo ukopala u tlo i slala nam podatke o tome što se zapravo nalazi ispod površine planeta, stajao je zamalo milijardu dolara. I dok se o slanju ljudske posade bude i dalje naveliko razmišljalo, godine 2020. još će jedan NASA-in rover sletjeti na Mars kako bi u njegovoj pustoši tragao za znakovima drevnog života, procijenio tamošnje prirodne resurse i izvagao rizike mogućih ljudskih istraživanja.
Mjesec, prva stanica na putu do Marsa
Ne treba zaboraviti ni nezavisne igrače kakav je SpaceX najblaže rečeno kontroverznog američkog poduzetnika Elona Muska, a on ne krije to da mu je krajnji cilj kolonizacija Marsa. Početkom prosinca ta je kompanija raketom Falcon 9 lansirala čak 64 satelita za 34 tvrtke, vladine agencije i sveučilišta. Nekoliko dana ranije i Indija je svojom raketom odaslala 34 satelita.
Što se pak Muska tiče, on za početak sljedeće godine priprema raketu koja bi astronaute trebala prevesti do Međunarodne svemirske stanice. Bude li sve teklo po planu, SpaceX bi sredinom sljedeće godine lansirao i svoju probnu misiju. Na putu do Marsa prva će stanica biti Mjesec, na kojem bi astronauti mogli vježbati primjenu tehnologija koje će im trebati na Marsu.
Milijardu kilometara od Plutona
U međuvremenu NASA istražuje Saturn i samo Sunce, a sonda Juno već dvije i pol godine kruži oko Jupitera, odakle redovito odašilje slike. Nuklearna sonda New Horizons zašla je pak milijardu kilometara iza Plutona i približava se Ultimi Thule. Riječ je o stijeni koja oblikom podsjeća na kikiriki, ali nitko se zasad ne usuđuje reći koliko je zapravo velika; navodno je duga 35 i široka dvadesetak kilometara. Pretpostavlja se da je nastala prije 4,5 milijardi godina, četiri milijarde daleko od Sunca. S vječnom temperaturom oko apsolutne nule najbolji je uzorak za proučavanje Sunčeve maglice, a više bi se trebalo saznati kad na Zemlju stignu prve fotografije koje će sonda slikati točno na Staru godinu.
Prvog ponedjeljka u prosincu NASA-ina sonda Osiris-Rex stigla je pak do asteroida Bennu. Riječ je o pola kilometra velikoj stijeni koja leti oko Sunca i, smatraju znanstvenici, predstavlja potencijalnu prijetnju Zemlji. Sonda bi trebala prikupiti podatke i s njima se u rujnu 2023. vratiti na Zemlju.
Pretpostavlja se da je Bennu bogat ugljikovim molekulama, a navodno krije i tragove vode, što bi dokazalo tvrdnje da su razvoj života potaknuli slični kometi koji su pali na Zemlju. S druge strane, strahuje se - a šanse su jedan naprama 2700 - da bi se i ovaj asteroid za 166 godina mogao zabiti u Zemlju.
Smjene na Međunarodnoj svemirskoj postaji
Vratimo se malo u Zemljinu orbitu. NASA-ina astronautkinja Anne McClain, David Saint-Jacques iz Kanadske svemirske agencije i Oleg Konenenko iz ruskog Roscosmosa sretno su stigli do Međunarodne svemirske postaje te će zamijeniti trenutnu posadu, Alexandera Gersta, Serenu Auñón-Chancellor i Sergeja Prokopjeva.
vezane vijesti
McClain, Saint-Jacques i Konenenko u orbiti će provesti više od šest mjeseci te će dočekati i prve testne letove NASA-inog Commercial Crew Programa, kojima će se letjelice s ljudskim posadama ponovno lansirati s američkog tla. U ožujku će se brojčano stanje na svemirskoj stanici vratiti u normalu jer će im se pridružiti i troje astronauta iz 59. ekspedicije - Nick Hague, Christina Koch i Aleksej Ovčinin. Oni su trebali poletjeti još u listopadu, ali je let bio odgođen zbog tehničkih smetnji.
A za to vrijeme na Zemlji...
Sonde i letjelice razletjele su se po svemiru, no to ne znači da se važne stvari ne događaju i na Zemlji. Manje su glamurozne, ali značajne za buduća otkrića i ekspedicije, poput one na Mars. Naime, NASA sa suradnicima trenutno sudjeluje u projektu CAUTION (CoAtings for Ultra High Temperature detectION), kojim se pokušava izraditi materijal izdržljiv na temperature veće od 1500 Celzijevih stupnjeva. Cilj je dvostruki: povećati sigurnost mlaznih motora i istovremeno smanjiti emisiju štetnih plinova. Pa ako i ne dođu do Marsa, možda barem pripomognu sačuvati Zemlju.
Povijest NASA-e
Američki javni program imao je samo jedan zadatak: Poslati čovjeka u svemir
Američka svemirska agencija NASA (National Aeronautics and Space Administration) osnovana je 29. srpnja 1958. kao javni svemirski program Sjedinjenih Američkih Država. Cilj joj je i dugoročni razvoj civilnih i vojnih letjelica. Pod njezinim okriljem djeluje po šest znanstveno-istraživačkih i eksperimentalnih sjedišta te pet uzletišta i testnih centara, od kojih su najpoznatiji Kennedy Space Center u Alabami, John F. Kennedy Space Center na Floridi i Lyndon B. Johnson Space Center u teksaškom Houstonu.
Godine 1984. NASA-in civilni program udružio se s vojnim svemirskim i raketnim programom pod kapom Američkog svemirskog zapovjedništva (US Space Command). NASA je sklopila ugovore s američkom vojskom i njezinim dobavljačima o opskrbi raketama potrebnim za lansiranje civilnih satelita i svemirskih letjelica. Glavna NASA-ina lansirna vozila vuku podrijetlo iz vojnih programa. Od vojske je naslijeđen i vojno sponzorirani Jet Propulsion Laboratory te dizajnerski tim predvođen Wernherom von Braunom.
Prvi upravitelj NASA-e bio je filmaš Thomas Keith Glennan, a danas joj se na čelu nalazi James Frederick Bridenstine, kojega je na funkciju predložio predsjednik Donald Trump. Bridenstine je bivši marinac, pilot zrakoplova Hawkeye koji se borio u Iraku i Afganistanu i u karijeri odradio 1900 sati leta s 333 slijetanja na nosač aviona.
Program Mercury pokrenut je 1958. sa zadatkom da se u što kraćem vremenu čovjek uputi u svemir. John Glenn postao je 1962. prvi američki astronaut u putanji oko Zemlje.
Program Gemini pokrenut je iste 1962. kako bi se pripremio teren za buduće, složenije misije poput programa Apollo. U Gemini su stala dva člana posade, a ostvareno je ukupno 12 misija.
Program Apollo najavljen je još 1960. U listopadu 1968. izvršen je prvi uspješan let svemirskog broda Apollo oko Zemlje, a krajem prosinca i prvi let s ljudskom posadom oko Mjeseca. Napokon, 21. srpnja 1969., Neil Armstrong postao je prvi čovjek koji je zakoračio na površinu Mjeseca; ostali članovi posade letjelice Apollo 11 bili su Edwin Aldrin i Michael Collins.
Projekt Apollo prekinut je 1972. radi štednje, baš kao i vojni program orbitalne stanice s ljudskom posadom MOL.
Godine 1973. lansirana je manje ambiciozna svemirska stanica Skylab, a 1975. ostvaren je američko-ruski prijateljski orbitalni susret Apollo-Sojuz.
Početkom 1972. i 1973. NASA je lansirala sonde Pioneer 10 i 11 koje su posjetile Jupiter i Saturn te nastavile let prema vanjskom dijelu Sunčeva sustava.
Godine 1975. na Mars su spuštene sofisticirane sonde Viking 1 i 2, a dvije godine poslije lansirane su sonde Voyager prema većini planeta vanjskog dijela Sunčeva sustava i interstelarnom prostoru.
Godine 1981. poletio je prvi space shuttle. Izgrađeno je šest letjelica: testni model Enterprise, Discovery, Atlantis i Endeavor uspješno su odradili svoje misije dok je Columbia izgorjela pri ulasku u atmosferu 2003., a Challenger eksplodirao tijekom uzlijetanja 1986.
Istraživanja Sunčeva sustava nastavljena su 1989. Lansiran je svemirski teleskop Hubble, a brojne istraživačke sonde odaslane su prema Marsu, asteroidima i kometima. Godine 1997. lansirana je velika i sofisticirana sonda Cassini-Huygens.
Krajem 1998. SAD, Rusija, Europa, Japan i Kanada započeli su u orbiti izgradnju Međunarodne svemirske postaje, nastavljenu do današnjih dana.
