Koliko god nam tehnološka dostignuća pomažu pri otkrivanju svemira, činjenica je da naše najbliže kozmičko susjedstvo krije velik broj tajni. Pobrojali smo pet malo znanih činjenica o Sunčevom sustavu koje nastavljaju fascinirati znanstvenu zajednicu.

Na Plutonu postoje planine

Pluton je sićušni svijet na samom rubu našeg sustava čija je površina, unatoč ranijim pretpostavkama, puno živopisnija nego što se prije nekoliko godina smatralo. NASA-ina sonda New Horizons pored planeta je proletjela 2015. te je na Zemlju poslala slike koje su mnoge znanstvenike oborile s nogu.

Ekvator malog planeta prekrivaju ledene planine Tenzig visoke 3.300 metara. Ne samo to, već njihove vrhove prekriva snijeg koji je zapravo - smrznuti metan. Planine u pravilu svjedoče o davnoj vulkanskoj aktivnosti - prije oko sto milijuna godina, no pitanje je otkud Plutonu energija za geološku aktivnost. Sunce se nalazi predaleko od Plutona da bi ga dovoljno zagrijalo, a u susjedstvu ne možemo pronaći planete koji bi ga mogli 'aktivirati' gravitacijom.

Suvremena istraživanja pretpostavljaju da su planine na Plutonu nastale zaleđivanjem vode koja pri tamošnjim temperaturama funkcionira kao kamen.

Merkur se ne prestaje smanjivati

Znanstvenici su mnogo godina Zemlju smatrali jedinim geološki aktivnim planetom u našem sustavu, no ta teorija se promijenila nakon što je letjelica MESSENGER (Mercury Surface, Space Environment, Geochemistry and Ranging) obavila prvu orbitalnu misiju oko Merkura, mapiravši cijeli planet u visokoj razlučivosti.

Podaci iz MESSENGER-a 2016. su nam otkrili kopnene formacije koje podsjećaju na litice. Te litice sežu do visine oko 3 km te, prema znanstvenicima, vjerojatno nisu nastale u dalekoj prošlosti, potvrdivši da se planet i dalje smanjuje - 4.5 milijarde godina nakon nastanka Sunčevog sustava.

Najnovija saznanja, doduše, tvrde da je izvor kontrakcija i geološke aktivnosti smješten puno dublje pod površinom te premda se planet i dalje smanjuje - on to radi puno sporije.

Prstenovi nisu rezervirani samo za Saturn

Za Saturnove prstene znamo od otkrića teleskopa početkom sedamnaestog stoljeća, za potpuno su nam razumijevanje trebali moćniji teleskopi napravljeni tijekom posljednjih pedesetak godina. Danas znamo da koro svaki planet u Sunčevom sustavu - Jupiter, Saturn, Uran i Neptun - imaju prstenove. Tim rečeno, prstenovi se jako razlikuju od planeta do planeta. Saturnovi, koji su možda nastali od ostataka razbijenog mjeseca, zbilja tvore jedinstven prizor.

Prstenovi, doduše, nisu ograničeni samo na planete. Astronomi su ih 2014. otkrili u okolici asteroida Chariklo. Još nismo sigurni zašto je ovaj kozmički putnik dobio prstenove, no pretpostavlja se da su nastali od ostataka sićušnog satelita ili nekog drugog 'nesretnog' kamena koji nije preživio udar.

Neptun stvara više topline nego što dobije od Sunca - i u njemu pada kiša od dijamanata

Jedna od Neptunovih najvećih tajni njegova je bizarna priroda - on isijava više topline nego što dobiva, što je prilično bizarno uzmemo li u obzir njegovu udaljenost od Sunca. Znanstvenici bi zbija htjeli otkriti uzrok ovog fenomena, s obzirom da vjeruju da velika razlika u temperaturi jako utječe na tamošnje vremenske uvjete. NASA pretpostavlja da razlika u temperaturi između izvora topline i vrhova oblaka iznosi -160 stupnjeva Celzijusa.

Jedna od teorija uključuje i dijamantnu kišu koja trenjem stvara dovoljno energije da uzrokuje ovaj fenomen.

Hipoteza nalaže da toplina i tlak tisućama kilometara ispod Neptunove površine mogu cijepati ugljikovodične spojeve. Tim procesom se ugljik zbija u dijamant i pada dublje ka jezgri planeta.

Ako dijamanti, koji su puno gušći od tvari koje se nalaze oko njih, zaista poput kiše padaju u unutrašnjost planeta, oni bi mogli emitirati gravitacijsku energiju koja se pretvara u toplinu, a nastaje trenjem između dijamanta i tvari koje se nalaze oko njih.

Sunčeva atmosfera puno je toplija od njegove površine

Premda Sunčeva vidljiva površina ili fotosfera, žari na temperaturi od 5.500 Celzijusa, njegova gornja atmosfera ide puno dalje - do 15 milijuna celzijevih stupnjeva.

Masivna razlika u temperaturi do sad nije u cijelosti objašnjena. NASA-ine letjelice će nam to pomoći otkriti, no teorije u međuvremenu obuhvaćaju 'toplinske bombe' koje nastaju kad se magnetsko polje susretne i poravna sa Sunčevom koronom. Druga teorija uključuje valove plazme koji se ispaljuju sa Sunčeve površine prema koroni.