Otprilike polovica svih misija na Mars završila je neuspjehom. Taj se postotak popravio posljednjih godina, ali NASA je i dalje jedina svemirska agencija koja je uspjela upravljati svemirskim vozilom na površini Marsa.

Ljudi su dosad 12 puta pokušali spustiti letjelice na Mars; osam misija bilo je uspješno i iza svih je stajala NASA. Europska svemirska agencija ESA bilježi dva neuspješna pokušaja. Rusi su pokušali triput; dvaput potpuno bezuspješno, dok je letjelica iz misije Mars 3 možda uspješno sletjela, ali je ubrzo izgubljena svaka veza s njom.

NASA je pretposljednjeg dana srpnja na skoro sedam mjeseci dugo putovanje prema Marsu poslala rover Perseverance i helikopter Ingenuity. Prođe li putovanje bez većih problema, i kad napokon u veljači sljedeće godine rover sleti u krater Jezero, potražit će znakove drevnog života i prikupiti uzorke stijena i tla. NASA će također pokušati proizvesti kisik iz marsovske atmosfere. To je korak koji će utjecati na buduća istraživanja koja streme naseljavanju Crvenog planeta.

Naime, unatoč činjenici da je Mars nekada bio topao i vlažan, sada je to jedno hladno, suho i neplodno mjesto. Atmosfera je rijetka i uglavnom se sastoji od ugljičnog dioksida i nema aktivnog magnetskog polja koje bi štitilo od ultraljubičastog i drugih intenzivnih zračenja.

Koliko je topla unutrašnjost Marsa? Postoji li seizmička aktivnost? Ima li danas života na Marsu, je li ga ikad bilo i je li moguć jednom u budućnosti, pitanja su na koja pokušava odgovoriti pet trenutno operativnih misija na Marsu, kao i niz onih koje NASA i druge svemirske agencije pokušavaju odgonetnuti, šaljući svoje misije.

NASA-in Perseverance opremljen je tehnologijom koja nam treba pomoći da naučimo više o marsovskom okolišu i pokaže što je sve potrebno za uspjeh budućih misija s ljudskom posadom. Jer, bude li išlo sve po planu, prvi bi čovjek na Crveni planet trebao sletjeti već tridesetih godina ovog stoljeća.

Hardver koji osigurava precizno slijetanje, mobilna meteorološka stanica i potpuno nova metoda stvaranja kisika iz ugljičnog dioksida, sve bi to trebalo profunkcionirati već dogodine.

Kada astronauti prvi put zakorače Crvenim planetom, oslanjat će se na tehnologije koje su testirali njihovi prethodnici - roboti. Za stvaranje kisika bit će zadužen MOXIE. Kisik stvoren ovim instrumentom trebao bi omogućiti disanje ljudima koji se nađu na Marsu, ali i stvaranje ogromnih količina zraka koji bi se mogao koristiti za spaljivanje goriva povratne rakete.

Riječ je o prvoj in-situ tehnologiji za generiranje misijskih proizvoda s lokalnim resursima na drugom svijetu. Ovaj instrument, trenutno ne veći od baterije, skuplja ugljični dioksid iz atmosfere pomoću kompresora ili crpke. Zatim katalitičkom reakcijom razdvaja molekule u ugljični monoksid i kisik. Čisti kisik se oslobađa u marsovsku atmosferu, dok se ugljični monoksid ispuhuje, zajedno s neiskorištenim ugljičnim dioksidom.

Postavljanjem većeg uređaja, veličine perilice rublja, MOXIE bi i prije no što prvi astronauti uopće slete na Mars mogao proizvoditi metričke tone raketnog goriva i kisika.

Misija Mars 2020 u koju je uključen rover Perseverance dio je većeg programa koji uključuje iskrcavanje na Mjesec odakle bi se lakše i brže dosizalo Mars. Trajne ljudske kolonije na Mjesecu i oko njega mogle bi se uspostaviti do 2028. NASA je otišla najdalje, ali to ne znači da je drugi ne slijede. Svoje marsovske misije pokrenuli su i Europljani, Arapi, Kinezi...

Kina je u srpnju prema Marsu poslala orbiter i rover Tianwen-1 koji bi do cilja trebao stići u veljači 2021. Među znanstvenim instrumentima nalazi se i radar koji će tragati za džepovima vode ispod površine. Vode trenutno nema na površini, ali ih je nekad bilo. To se da zaključiti iz brojih isušenih kanjona i kanala vidljivih iz orbite, ali i minerala na površini koji nastaju samo u tekućoj vodi.

Prije otprilike četiri milijarde godina nešto se dogodilo s atmosferom na Marsu i tada je isparila većina tekuće vode. No moglo bi je biti ispod površine, što znači da bi se u njima mogao pronaći i život.

Dokaze o postojanju podzemnih voda pronašla je letjelica Europske svemirske agencije Mars Express pomoću radara iz orbite, ali ovo će biti prvi put da je rover pretražio s površine. Istovremeno, takve bi dokaze mogao pronaći i NASA-in rover Perseverance koji će na Mars sletjeti skoro istovremeno kad i Tianwen-1.

Vraćanje marsovskih uzoraka na Zemlju prioritet je znanstvene zajednice. Unatoč impresivnom napretku u postavljanju minijaturnih instrumenata na svemirske brodove, samo tehnologija vezana za Zemlju može datirati uzorke s apsolutnom preciznošću, reproducirati znanstvene rezultate i provjeriti prisutnost ili odsutnost života u uzorku.

Kineski rover ima i fotoaparate, instrumente za proučavanje Marsove klime i geologije, čak i instrument za kopanje stijena, baš kao i NASA-ini roveri Curiosity i Perseverance. Roverov radar snima radio valove i mjeri vrijeme refleksije, omogućujući znanstvenicima na Zemlji da sastave 3D mapu onoga što se nalazi ispod površine planeta.

Hope je misija Ujedinjenih Arapskih Emirata koja će proučavati klimu Marsa kad stigne do planeta u veljači sljedeće godine. To je prva misija arapskog svijeta na drugi planet. Hope bi trebao pomoći znanstvenicima da razumiju kakav je bio drevni Mars.

On će svojim saznanjima nadograditi podatke koje prikupi NASA-in MAVEN. Prikupljeni podaci trebali bi izgraditi cjelovitu sliku marsovske atmosfere i otkriti kako se klima na Marsa mijenjala s vremenom. To bi nam usput trebalo pomoći da shvatimo kako se mijenja klima našeg vlastitog planeta i kakve su posljedice tih promjena.

Hope također pokazuje važnost međunarodne suradnje u istraživanju svemira. Misijom upravljaju Emirati, uz sudjelovanje znanstvenika i inženjera s američkih sveučilišta. Njegova orbita oko Marsa bit će otprilike 22.000 do 44.000 kilometara, puno veća od MAVEN-ove koja ima tijesnu orbitu od 4550 do 150 kilometara, optimiziranu za prenošenje komunikacije između rovera na površini i Zemlji.

Na Marsu već neko vrijeme djeluje NASA-in InSight, robotski lander dizajniran za proučavanje unutrašnjosti planeta. Na Crveni planet sletio je krajem 2018. i potom pokrenuo seizmometar i ukopao toplinsku sondu. Lander traži odgovore na pitanja o unutarnjem sloju Marsa, po čemu se on razlikuje od Zemlje i Mjeseca te istražuje utjecaj meteorita.

ExoMars TGO, odnosno Trace Gas Orbiter, zajednički je projekt Europske svemirske agencije ESA i ruskog Roscosmosa kojim je 2016. na Mars poslan atmosferski istraživački orbiter. Njegov je zadatak istražiti atmosferske plinove . Prema Marsu je bila poslana i sonda Schiaparelli, ali je stradala prilikom ateriranja.

Na treba zaboraviti ni Mangalyaan, prvu indijsku misiju. Riječ je o primarno tehnološkoj demonstraciji indijske pameti. Ova misija nosi pet znanstvenih instrumenata, ne težih od 15-kilograma. U orbiti oko Marsa trebala je ostati samo šest mjeseci, ali nam čarobne slike Crvenog planeta šalje eto već zamalo šest godina.