Prema statistici objavljenoj na nezavisnoj stranici esportsearnings.com, najplaćeniji profesionalni gejmer tijekom karijere je zaradio više od sedam milijuna dolara. Johan N0tail Sundstein danski je igrač Dote 2 koji je, kako bi sakupio ovo bogatstvo, sudjelovao na preko sto turnira.

Ispod njega nalazi se trideset najbolje plaćenih esportaša i svi su, piše Guardian, muškarci. Čak i u drugim igrama, poput Fortnitea, Counter-Strike: Global Offensivea i Call of Dutyja, slika je relativno ista. Prva žena može se pronaći na 367. mjestu, a riječ je o prvakinji Starcrafta 2, Sashi Scarlett Hostyn. Ona je od 2011. zaradila oko 400.000 dolara.

Hostyn je u društvu još dvije žene koje zarađuju slične iznose. Xiao Meng Liooon Li pobijedila je na turniru Hearthstone grandmasters global u 2019. dok se Katherine Mystik Gunn također uspješno natjecala na brojnim turnirima. Njihova mjesta na top listi su 760. i 1478.

Naravno, zarade od turnira nisu jedini načini na koje esportaši zarađuju novac, a razlika među spolovima proteže se i na druge aspekte karijere profesionalnih gejmera. Jako mali broj gejmerica za to dobiva mjesečnu plaću.

Primjerice, jedina žena koja je igrala u Overwatch Leagueu, Kim Geguri Se-yeon, nije se natjecala u zadnjoj sezoni, a ogroman broj natjecatelja prelazi na Twitch kako bi upotpunili zaradu prijenosima uživo - dok se ne natječu. Doduše, nedavno otkrivene informacije o streamerskim plaćama navode da su samo tri od sto najplaćenijih streamera žene.

Za razliku od tradicionalnih sportova, esportovi su teoretski ravnopravan teren, no razlike među spolovima su i dalje prisutne.

Prešućen problem

Razlog je, nažalost, problem s mizoginijom. U nedavnom intervjuu za Polygon, Molly Kim, prva trenerica u Overwatch Leagueu, rekla je da se svojevremeno natjecala kao dio tima, da bi 'brzo odustala zbog poteškoća pri pridruživanju timu u kojem su ostali članovi muškarci'. Na drugim je mjestima također nailazila na odbijenice zato što 'igrači ne žele trenerice, već trenere'. Kim je također progovorila o uvredljivim komentarima koje je primila zbog svojeg izgleda dok je pripadnica osoblja Overwatch Leaguea, Kate Mitchell, menadžerica tima Washington Justice, dala ostavku nakon što je rekla da joj je duševno zdravlje narušeno 'toksičnošću i okrutnošću stranaca na internetu'.

'Željela sam više od probijanja do uspjeha te uspjeti kao primjer drugim LGBT ženama da slijede moje korake u ovoj profesiji', napisala je u objavi, 'no čini se da se radilo o prevelikom izazovu'.

Manjak motivacije?

Ovakav odnos prema ženama zapravo seže dublje u gejming kulturu, a studije potvrđuju da ženski glas u digitalnom razgovoru unutar igre ima statistički veću šansu biti zlostavljan. Situacija seže i u svijet esportova, u kojem je ženama teško doseći viša kompetitivna mjesta ako njihov tim prestane surađivati ili ih počnu omalovažavati. Ostale gejmerice vrlo često ne žele govoriti o tome, što negativno utječe na uspjeh u igri, kao i sam užitak u igranju.

S obzirom na negativno okružje, manje su šanse da će se žene pokušati natjecati ili pobjeđivati na velikim turnirima te samim time doseći razine na kojima su njihovi kolege milijunaši, što znači da ideja profesionalnog gejminga kao meritokracije na koncu jednostavno ne drži vodu.

Koraci naprijed

Jedini pravi lijek za seksizam u svijetu esportova rješavanje je problema s mizoginijom na širem polju koje obuhvaća rasizam i transfobiju. Odnedavno, doduše, nekoliko skupina pokušalo je u esportovima otvoriti više mogućnosti ženama i nebinarnim osobama.

Girl Gamer esports festival odvija se još od 2017. te im pokušava pružiti iskustvo u kompetitivnim igrama poput League of Legendsa i Valoranta. Organizator Fernando Pereira Vergeu rekao je kako se nada da će ovaj festival jednog dana izgubiti smisao nakon što dovoljno velik broj žena bude igrao na velikim turnirima, no to je 'u dalekoj budućnosti'.

Turniri i manifestacije, premda pozitivan korak naprijed, nisu konačna rješenja, već, riječima kritičara, samo privremena. Riječ je o sistematičnim problemima koje, da bi ih se ispravilo, prvo treba javno iznijeti. Studija iz 2018. tvrdi da su reakcije na ženske momčadi negativne dijelom zato što fanovi vjeruju da su esportovi meritokratski, a oni to očigledno nisu.

Svi moraju pomoći

Svaki potez prema suočavanju s trenutnom situacijom trebao bi početi poboljšanjem zajednica.

'Postoji vrlo velika potreba za stvaranjem pravilnika o ponašanju koji uključuje borbu protiv seksizma, homofobije, rasizma i kastizma', kaže odvjetnica Kruthika N.S. te nastavlja: 'Jako je važno da se ta pravila formiraju u suradnji s ugroženim skupinama.'

Naravno, pisanje te provođenje ovih pravila dvije su stvari. Stvaranje učinkovite moderacije vrlo je teško, pogotovo na mjestu na kojem su razgovori brzi i višejezični. Na sreću, postoje tehnološka rješenja koja bi mogla pomoći, a njih bismo mogli vidjeti idućih godina.

Ključno rješenje je u rukama samih igrača. 'Igrači su ti koji se moraju potruditi', rekla je Kruthika.

'Svaka žena može potvrditi koliko promatrači i prolaznici pomažu u nasilnim situacijama u pravom životu. Kolege u timovima, pogotovo heteroseksualni muškarci, moraju pomoći i osuditi seksističke komentare. Zajednica je, na koncu, ono što od nje naprave skupine ljudi koji je čine.'