Nedavno pronađena skupina galaksija proteže se u prostoru promjera oko četiri milijarde svjetlosnih godina i zauzima oko 20 posto vidljivog svemira čime prkosi ideji koju je predstavio još Albert Einstein – da bi svemir u velikim razmjerima trebao biti homogen i izotropan, odnosno jednak u svim smjerovima. Kada je slavni fizičar prvi puta primijenio svoju opću teoriju relativnosti na svemir kao na cjelinu, morao je pretpostaviti da svaki njegov veći dio odgovara nekom drugom, kako bi njegove kalkulacije funkcionirale. To je postalo poznato kao kozmološki princip.

Ovaj princip sažeto je objasnio astronom William Keel: 'Kada se gledaju u dovoljno velikim razmjerima svojstva svemira za sve su promatrače ista. To je u skladu s filozofskom postavkom da je dio svemira koji vidimo dobar uzorak ostatka, te da u cijelom svemiru vrijede isti fizikalni zakoni. To u suštini znači da je svemir spoznatljiv.'

No jedno pitanje ostalo je neodgovoreno: 'Koliko je velik taj veliki dio'?

Roger Clowes s University of Central Lancashire u Prestonu i njegovi kolege otkrili su golemu strukturu nazvanu Huge-LQG na temelju podataka što ih je prikupio projekt Sloan Digital Sky Survey, najpotpunija 3D karta svemira. U njoj su identificirana čak 73 kvazara, tijela koja zrače desetke puta više energije nego obične galaksije, a smatraju se jezgrama aktivnih galaksija ranog svemira.

'Ovo otkriće nas je jako iznenadilo jer je, kao najveća struktura u poznatom svemiru, oborilo kozmološki rekord ', rekao je voditelj studije Clowes.

Za usporedbu, promjer naše galaksije, Mliječne staze, iznosi tek stotinu tisuća svjetlosnih godina, a lokalni superklaster u kojem se ona nalazi samo stotinu milijuna svjetlosnih godina.

Naše je shvaćanje prejednostavno?

Znanstvenici već godinama znaju da kvazari mogu formirati velike grozdove koji se protežu na više od 700 milijuna svjetlosnih godina, međutim, otkriće goleme formacije koja je od Zemlje udaljena oko devet milijardi svjetlosnih godina svojim ih je razmjerima ipak ih zbunilo. Naime, prema suvremenim astrofizičkim modelima gornja granica za dimenzije kozmičkih struktura ne bi smjela biti veća od 1,2 milijarde svjetlosnih godina.

'Ovo otkriće predstavlja izazov našem sadašnjem shvaćanju te umjesto da rješava misterij, stvara novi', rekao je Clowes i dodao: 'Ovo bi otkriće moglo značiti da su naši matematički opisi svemira previše pojednostavljeni i moglo bi značajno povećati njihovu složenost.'