Od pojave vijesti o izbijanju virusa COVID-19 u provinciji Hubei (Kina) krajem prosinca 2019. godine, kineska vlada je počela poduzimati mjere za smanjenje rizika od širenja bolesti.

Posljedično, svakodnevne aktivnosti, uključujući industriju i promet, značajno su smanjene tijekom posljednjih nekoliko tjedana. Kao vjerojatna posljedica toga, Copernicus služba za nadzor atmosfere (CAMS) opazila je smanjenje sitnih lebdećih čestica (PM2.5) u veljači u odnosu na prethodne tri godine. PM2.5 je jedan od najvažnijih zagađivača zraka u pogledu utjecaja na zdravlje prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji. PM2.5, kao što i ime predlaže, koristi se za opisivanje čestica veličine 2,5 mikrometra ili manje. Te čestice, bilo čvrstog, plinovitog ili tekućeg sastava, mogu stvoriti ozbiljne zdravstvene probleme kada se udahnu, a poznato je da izazivaju ili pogoršavaju kronične bolesti i druge respiratorne probleme.

CAMS prati PM2.5 nad Kinom kombinirajući satelitska opažanja s detaljnim računalnim modelima atmosfere što rezultira svakodnevnim analizama. Usporedbom mjesečnih prosjeka za veljaču 2017., 2018. i 2019. godine s mjesečnim prosjekom za veljaču 2020. jasno se vidi da ta analiza, dobivena na temelju satelitskih opažanja, pokazuje smanjenje površinskog PM2.5 za oko 20-30 % u većem dijelu Kine u veljači 2020. godine. Smanjenje PM2.5 vjerojatno se može dijelom pripisati usporavanju aktivnosti zbog mjera prevencije širenja COVID-19.

'Ipak, druge bi varijable, pored zaustavljanja aktivnosti, mogle igrati ulogu u smanjenju koje smo pratili', objašnjava Vincent-Henri Peuch, voditelj službe za praćenje atmosfere Copernicus. 'Kina, na primjer, aktivno pokušava smanjiti emisiju, pa se u obzir mora uzeti i meteorološka varijabilnost između različitih godina. Kako bismo uklonili ove varijable iz jednadžbe, odabrali smo razdoblje od tri godine, 2017.-2019., za procjenu 'uobičajenih' uvjeta kao kompromis kako bi imali reprezentativnu procjenu mjesečnog prosjeka u veljači, istovremeno ne uzimajući u obzir predugo razdoblje tijekom kojeg emisije značajno variraju zbog dugoročnih trendova'.

Sateliti općenito mjere količine koje odgovaraju vertikalno integriranim količinama, a ne izravno površinskim vrijednostima, koje su zapravo najvažnije za zagađenje zraka i zdravlje ljudi. CAMS koristi napredne numeričke modele atmosfere kako bi informacije sa satelita i drugih promatračkih izvora pretvorili u izravne i praktične stavke, poput površinskih koncentracija.

Glavni nedostatak korištenja numeričkih modela je taj što su potrebne prethodne procjene emisija zagađivača, što se vrši korištenjem takozvanih registra emisija. Ti registri uglavnom zanemaruju "neočekivane" ili "privremene" promjene emisija, poput mogućeg smanjenja zbog mjera prevencije od COVID-19. Međutim, kombinirajući ove modele s opažanjima prosjeka pomoću metoda prvobitno razvijenih za Numeričku prognozu vremena, dobivamo „analize“ koje su sposobne zadržati informacije satelitskih opažanja i izračunati njihov utjecaj na površinske koncentracije.

Kako bi dodatno potvrdio ovaj nalaz, CAMS je također stvorio istu razliku između vrijednosti u veljači 2020. i prosjeka veljače za razdbolje 2017.-2019., bez korištenja satelitskih opažanja. Budući da vrijednosti PM2.5 u ovom slučaju ovise samo o propisanim emisijama i meteorološkim uvjetima, mogu služiti kao referenca za razliku u slučaju kada se koriste satelitski podaci. Na prikazu se jasno vidi nulta razlika između 2020. i 2017.-2019. u većini dijelova Kine.