Gotovo 30 godina star europski satelit za daljinsko očitavanje ERS-2 pao je u srijedu na Zemlju, točnije u Tihi ocean između Havaja i Aljaske
Svemirska letjelica ERS-2 teška dvije tone izgorjela je u atmosferi iznad Pacifika.
Najbolja opcija za zbrinjavanje satelita bilo je nekontrolirano spuštanje zbog načina na koji je dizajniran 1980-ih. Podsjetimo, ERS-2 je lansiran prije gotovo 30 godina, 21. travnja 1995.
vezane vijesti
ERS-2 je bila jedna od dvije misije koje je pokrenula Europska svemirska agencija 1990-ih kako bi proučavala atmosferu, kopno i oceane na nove načine, objašnjava BBC. Satelit je pratio poplave, mjerio temperaturu na površini kontinenta i oceana, kretanje santi leda i savijanje tla tijekom potresa.
Osim toga, uveo je novu mogućnost procjene Zemljinog zaštitnog ozonskog omotača. Njegov povratak bio je očekivan, iako nekontroliran, što znači da nije imao funkcionalan pogonski sustav koji bi usmjerio poniranje.
Radari su pratili njegov pad. ESA kaže da se to dogodilo u 18.17 sati iznad sjevernog Tihog oceana, između Aljaske i Havaja, oko 2000 kilometara zapadno od Kalifornije.
Kada je ERS-2 prestao s radom 2011. godine, morao je biti spušten sa 780 kilometara iznad Zemlje na visinu od 570 kilometara. Kontrolori su zatim 'pasivizirali' satelit, što znači da su mu spremnici bili ispražnjeni, kao i baterijski sustav, objašnjava izvor. Očekivalo se da će gornji sloj atmosfere rezultirati uništenjem letjelice za otprilike 15 godina - što se u srijedu i ostvarilo.
vezane vijesti
Smjernice za smanjenje količine svemirskog otpada u 90-ima bile su mnogo blaže, a dovlačenje svemirske letjelice u atmosferu unutar 25 godina od završetka operacija smatralo se prihvatljivim. Nova ESA-ina Povelja o nultom stanju otpada preporučuje da razdoblje odgode odlaganja ne prelazi pet godina, a budući sateliti bit će lansirani s potrebnim gorivom i sposobnošću da se propulzivno deorbitiraju u kratkom roku.
Uz toliko satelita koji se lansiraju u orbitu povećava se mogućnost sudara, a ERS-1 je iznenada otkazao prije nego što su inženjeri uspjeli smanjiti njegovu visinu te se još i danas nalazi na više od 700 kilometara iznad Zemlje. Na toj visini može proći 100 godina prije nego što prirodno padne.
Američka tvrtka SpaceX, koja upravlja većinom funkcionalnih satelita što se trenutačno nalaze u orbiti (više od 5400 njih), nedavno je najavila da će ih srušiti 100 nakon otkrivanja 'povećane vjerojatnosti kvara u budućnosti'. Cilj im je ukloniti letjelicu prije nego što bilo kakvi problemi otežaju taj zadatak.
Prošli tjedan Secure World Foundation, grupa za zagovaranje održivog korištenja svemira, i LeoLabs, američka tvrtka koja prati svemirski otpad, izdali su hitnu izjavu o potrebi uklanjanja suvišnog orbitalnog hardvera:
'Gomilanje masivnih napuštenih objekata u niskoj Zemljinoj orbiti nastavlja se velikom brzinom; od početka stoljeća 28 posto dugovječnih masivnih napuštenih objekata ostalo je u orbiti. Ovi klasteri nekontrolirane mase predstavljaju najveći potencijal za stvaranje krhotina kao prijetnje tisućama novopostavljenih satelita koji pokreću globalnu svemirsku ekonomiju.'
