Znanstveni tim je do zaključka došao isključivo analizom dugoročnog promatranja nevremena koje, premda je iznimno jako, traje predugo da bismo promjene uspjeli prepoznati jednostavnim pogledom kroz teleskop
Prema najnovijoj NASA-inoj objavi, čini se da se vrijeme na Jupiteru polako pogoršava. Premda u okolini plinovitog diva nemamo zrakoplove koji bi poput onih na Zemlji mogli prepoznati olujno nevrijeme, uz pomoć Hubblea smo prepoznali promjene kod 'linije' koja se proteže planetarnim ekvatorom i koja obuhvaća masivnu oluju Crvenu pjegu.
Znanstvenici koji su analizirali Jupiterove oluje zaključili su da je brzina vjetra na samom rubu oluje između 2009. i 2020. porasla za 8 posto te premašuje 643 km/h. Usporedbe radi, olujni vjetrovi u samom središtu Crvene pjege kreću se puno sporije. Kako bi dobili ideju o koliko velikoj oluji ovdje pričamo, recimo da je sama pjega veća od cijelog našeg planeta.
Za ovakva mjerenja zemaljski znanstvenici koriste svemirski teleskop Hubble koji jedini, bar do dolaska teleskopa James Webb, snimiti Jupiterove oljune vjetrove iz tolike udaljenosti i u takvom detalju.
vezane vijesti
Promjene vremena na plinovitom divu se, doduše, odvijaju puno sporije nego na Zemlji - za ubrzanje od 2.5 km/h oluji je trebala cijela zemaljska godina. 'Da nismo imali Hubble, ovako malu promjenu brzine vjetra nikad ne bismo mogli prepoznati' komentirala je NASA-ina znanstvenica Amy Simon.
Znanstvenici su otkrili da se prosječna brzina vjetra u Crvenoj pjegi povećala tijekom prošlih deset godina - i to zahvaljujući većoj brzini vanjskih rubova pjege, no kao i kod svega u prirodi, iza ovog ubrzanja postoji neki uzrok. U slučaju masivne oluje na Jupiteru, odgovor se možda nalazi ispod gustih oblaka - u području koje Hubble ne može vidjeti.
ČUDA svemira
[FOTO] Fascinantni Saturn: Provjerite kakve tajne krije drugi najveći planet našeg sustava
Astronomi već godinama prate ovog 'kralja' oluja - Crvena pjega svoju je boju dobila zahvaljujući uzdizanju tvari iz dubine planeta. Kao i na Jupiteru, oluje bijesne i drugim planetima našeg sustava te znanstvenicima pružaju uvid u fiziku koja iza njih stoji - primjerice, oluja na Neptunu traje nekoliko godina tijekom kojih putuje površinom planeta i onda - nestaje. Nešto slično se događa i na Jupiteru, samo što traje puno, puno dulje.
Ono što smo uspjeli naučiti je više o sustavu koji, kako na Jupiteru, tako i kod nas na Zemlji, pomaže olujama da zadrže energiju i samim time traju dulje.
