Voditelj studije Franz Messerli i sam je ljubitelj čokolade, osobito tamnijih sorti, podrijetlom je iz Švicarske, a trenutačno živi u New Yorku. U svojem istraživanju krenuo je od nekih rezultata koji su otkrili da antioksidansi flavanoli kojih ima u čokoladi, ali i u crnom vinu i zelenom čaju, poboljšavaju protok krvi kroz mozak čime povećavaju kognitivne sposobnosti i ublažavaju demenciju. Potom je pokušao utvrditi postoji li povezanost između broja Nobelovih nagrada koje je neka zemlja osvojila na milijun stanovnika i razina potrošnje čokolade u njoj. Rezultati su pokazali da je sprega toliko velika da je gotovo linearna r=0,791. Kada je iz studije isključio Švedsku, koja je domovina Nobelove nagrade pa bi mogla biti pristrana, korelacija je postala još snažnija: r je narastao na 0,86 (pogledajte grafikon desno dolje).

Dvojbeni zaključak

Messerli je u svom izvještaju priznao da studija ima određena ograničenja, odnosno da postoje i drugi čimbenici koji bi mogli utjecati na korelaciju, no smatra da oni nisu dovoljni da bi u cijelosti objasnili rezultate. 'Razlike u socijalnom i ekonomskom stanju od zemlje do zemlje te geografski i klimatski faktori mogu imati neku ulogu, međutim oni ne uspijevaju u potpunosti objasniti zabilježenu korelaciju', napisao je američki stručnjak za hipertenziju.

No kritičari ističu da se Messerli u svojoj studiji nije držao važnog znanstvenog načela prema kojem korelacija ne podrazumijeva uzročno-posljedičnu vezu. Naime, postoji mnogo različitih čimbenika koji su međusobno povezani, a mogli bi imati sličan utjecaj. Jedan od njih je bruto domaći proizvod po glavi stanovnika. Primjerice, skandinavske su zemlje osvojile veliki broj Nobelovih nagrada, a također su i značajni potrošači čokolade. Slično vrijedi i za Švicarsku. Jedan od mogućih načina da se objasni utvrđena korelacija u tim zemljama jest taj da se zaključi da stanovnici država s visokim BDP-om konzumiraju više čokolade jer si je mogu priuštiti. Istovremeno su u takvim zemljama izdvajanja za znanost i obrazovanje znatno veća.

Dakle, što je moguće zaključiti iz ove studije? Prije svega da je riječ o zanimljivoj i zabavnoj hipotezi što su proteklih dana eksploatirali gotovo svi mediji. No nema sumnje da bi ideju, da bi postala ozbiljna znanstvena činjenica tek trebalo temeljito istražiti isključivanjem drugih povezanih čimbenika, što nikako nije mali posao. Možda bi bilo primjereno da neku opsežniju i temeljitiju studiju plate proizvođači čokolade, no pitanje je koliko bi ona u tom slučaju bila objektivna te koliko bi joj javnost tada vjerovala. U međuvremenu ostaje nam nada da čokolada i njezini flavanoli ipak imaju neko pozitivno djelovanje, ako ništa drugo, onda na raspoloženje.