Međutim, nova istraživanja pokazuju da tzv. zlatno pravilo uopće ne utječe na negativne stavove konzervativnih vjernika prema homoseksualcima kao da se na gay populaciju i ne odnosi.

Štoviše, ako pokušate naglasiti univerzalnost ove poruke tolerancije, predstavljajući je kao riječi nekog čelnika neke druge vjerske zajednice, isto će načelo samo pojačati neprijateljstvo prema homoseksualcima.

Rezultat je to istraživanja predstavljenog u časopisu Journal for the Scientific Study of Religion koje je na uzorku od 966 kršćana i budista proveo psiholog Oth Vilaythong Tran sa Sveučilišta York.

Na početku eksperimenta dobrovoljci su trebali dodavati riječi koje su nedostajale u nizu citata. Jedna trećina ispitanika dobila je test u kojem su varijacije zlatnog pravila bile pripisane Isusu. Drugoj trećini pravilo je bilo predstavljeno kao Budina poruka, dok je treća dobila samo citate bez navedenih izvora. Sudionici su također upisali svoja politička uvjerenja kao i procjene razina svoje religioznosti.

Nakon toga istraživači su nizom testova ispitali njihove stavove prema homoseksualcima.

'Očekivali smo da će isticanje zlatnog pravila smanjiti negativnost stavova prema gayevima, osobito kada je njegovo porijeklo pripisano čelicima iste religije', komentirali su istraživači. 'No pokazalo se da ono nije djelovalo'.

Poruke tolerancije upućene iz redova drugih vjera imale su još lošiji učinak.

'Kada je zlatno pravilo pripisano Budi, kršćani su izrazili još negativnije stavove i uvjerenje da je homoseksualnost stvar slobodnog izbora (radikalni vjernici, naime, uglavnom smatraju da je spolna orijentacija stvar osobne odluke, a ne nešto s čime se ljudi rađaju). Rezultati pokazuju da poruka tolerancije koja stiže iz strane vjerske skupine ne povećava snošljivost već je, naprotiv, smanjuje.'

Stručnjaci priznaju da uzroci ove pojave nisu potpuno jasni. 'Poruka tolerancije nekog vjerskog vođe druge religije možda se više doživljava kao kritika na račun vlastitog moralnog statusa nego kao univerzalna poruka samilosti. Vjernici su valjda osobito osjetljivi na moralne kritike kad ih upućuje osoba koja nije pripadnik njihove vjere', objašnjavaju autori.

Rezultate je možda lakše razumjeti ako se promatraju u svjetlu ideje Jonathana Haidta, profesora psihologije na Sveučilištu u Virdžiniji, prema kojoj pravda i korektnost pripadaju jednoj sferi etike, dok netrpeljivost prema homoseksualcima pripada drugoj koju definiraju tzv. čistoća i svetost. Drugim riječima, oni proizlaze iz duboko ukorijenjenih negativnih osjećaja povezanih s konceptom nečistoće. U tom kontekstu ne čudi što pozivi na toleranciju ne djeluju na vjernike kad je u pitanju gay populacija. Naime, za konzervativce koji snažno reagiraju na koncepte čistoće, pravednost nije najvažnije pitanje kada je riječ o pravima homoseksualaca. Kad nešto doživljavate kao prijetnju – koliko god ti osjećaji bili iracionalni – pozivi na toleranciju teško će pronaći svoj put do srca.

Kršćani strah od Boga pretvaraju u agresiju protiv homoseksualaca

Zamolili smo hrvatskog psihologa s Filozofskog fakulteta u Splitu Darka Hrena da nam pojasni ovaj fenomen.

Zašto su kršćani uopće neprijateljski raspoloženi prema homoseksualcima?

'Dobar kršćanin je poslušan i boji se Boga. Kad imate sustav koji zahtjeva bespogovornu poslušnost koju temelji na strahu, po prirodi stvari javlja se i otpor. Ako taj otpor ne mogu iskazati prema onome koji me tjera da budem poslušan, a ne mogu zato što ga se bojim, usmjerit ću ga drugdje. Homoseksualci su u tom smislu odlična meta jer u Bibliji piše da je homoseksualnost grijeh i izraz neposlušnosti prema Bogu (Postanak; Levitski zakonik; Rimljanima; Korinćanima). Na taj način, ne samo da preusmjeravam svoju agresiju, nego je još mogu i opravdati time da radim uzvišeno djelo proganjajući one koji ne poštuju Boga. Postoje tu i drugi čimbenici koji nisu specifični samo za odnos kršćana prema homoseksualcima, a potiču nasilno ponašanje. Kad ljudi djeluju u skupinama, dolazi do deindividualizacije, koja smanjuje osjećaj osobne odgovornosti i time slabi normalna ograničenja u ponašanju te potiče impulzivne i devijantne postupke. S druge strane, deindividualizacija jača pridržavanje grupnih normi, a u kontekstu o kojem govorimo norma je jasna – homoseksualci predstavljaju uvredu Bogu.'

Među kršćanima također ima homoseksualaca. Kako oni doživljavaju svoju spolnost? Kao bolest?

'Ne znam kako doživljavaju svoju spolnost, ali siguran sam da su izloženi unutarnjem konfliktu. Jedan problem je i to što se spolnost uobičajeno definira kategorijski, hetero-, homo- i, eventualno, biseksualnost. Proučavanje ljudske seksualnosti, primjerice u okviru instituta Kinsey, upućuje da se radi o kontinuumu, što znači da nas je većina negdje između čiste heteroseksualnosti i čiste homoseksualnosti. E sad, bilo koji čovjek koji na svoju seksualnost gleda kao na ili/ili kategoriju, najvjerojatnije će upasti u probleme. Kad je još k tome izložen porukama da je svaki osjećaj seksualnog uzbuđenja izazvan pripadnikom vlastitog spola put u vječno prokletstvo, to sigurno mora izazvati gadne probleme. Jedan način je da se na to gleda kao na bolest jer tada nema vlastite odgovornosti. Drugi je da se vlastita sklonost istom spolu drži izvan svjesnosti. Tu dobro dođe i mržnja prema homoseksualcima.'

Zašto kršćani zlatno pravilo nisu voljni primijeniti i na gay populaciju?

'Temelj zlatnog pravila je pravda i uzajamnost. Prema novijim shvaćanjima u psihologiji, pravda je samo jedna od moralnih domena. Tu su još brižnost, poštivanje autoriteta, lojalnost vlastitoj skupini i moralna čistoća, a ljudi te domene koriste u različitim omjerima kad se radi o moralnim pitanjima. Kod religioznih ljudi u većoj mjeri do izražaja dolaze ove posljednje tri domene i tu je možda odgovor na vaše pitanje. Gay populacija predstavlja nepoštivanje autoriteta jer crkva, kao vrhovni autoritet, kaže da homoseksualnost nije od Boga. Također, i ostali kršćani osuđuju homoseksualnost, a usto je predstavljena kao nešto nečisto, neprirodno i odvratno. Kad tako postavimo stvari, vidimo da je rezultat 3:1 protiv gay populacije. Još jedna informacija je važna. Za razliku od prethodnih shvaćanja, novija istraživanja psihologije i neuroznanosti sugeriraju da se moralne odluke u načelu donose automatski, na temelju osjećaja, a ne kako se to prije smatralo, svjesnim rasuđivanjem. To također vjerojatno pridonosi rezultatima studije koja je pokazala da kršćani ne primjenjuju zlatno pravilo na gay populaciju. Malo drukčije postavljeno istraživanje možda bi dovelo do drukčijih rezultata. Primjerice da istraživači nisu samo 'izložili' sudionike zlatnom pravilu, nego da su od njih tražili da razmisle postoje li izuzeci od zlatnog pravila. Bilo bi zanimljivo vidjeti kakvi bi rezultati tada bili jer bi, posebice u situaciji kad je zlatno pravilo predstavljeno kroz Isusove riječi, sudionici prvo ustvrdili da iznimaka ne smije biti. Ne znam, no način na koji pitate također može utjecati na rezultate.'

Zašto se univerzalne poruke tolerancije doživljavaju negativnije kad dolaze iz usta čelnika nekih drugih religija?

'To je isto zanimljiv nalaz. Vjerojatno se radi o tome da je, kad se prezentira kao Budina, poruka zlatnog pravila još udaljenija od svijeta vrijednosti s kojim se osoba identificira. Drugim riječima, snaga poruke slabi jer se još više aktivira domena pripadnosti vlastitoj skupini i lakše je zanemariti nešto što je poručio Buda od onoga što je poručio Isus. Ponavljam, ključna poteškoća u ovoj čitavoj priči jest u tome što se većina odluka, doživljaja i stavova kod ljudi aktivira automatski, dakle bez promišljanja. Nažalost, kod većine ljudi i u većini situacija rasuđivanje je tek sekundarni proces koji služi da bi se opravdale odluke koje su donesene nesvjesno. Slikovito, rasuđivanje je više kao advokat u sudnici koji iznosi poželjne argumente, nego kao znanstvenik koji pažljivo raščlanjuje sve podatke kojima raspolaže.'