Američka svemirska agencija traži službenika za zaštitu Zemlje i drugih svemirskih tijela, s plaćom do 187 tisuća dolara godišnje (gotovo sto tisuća kuna mjesečno). O čem je točno riječ?
Znanstvenici američkih (pa i drugih) vladinih tijela žele zaštititi javnost. Neki od tih znanstvenika proučavaju infektivne bolesti i pronalazak lijekova za njih, a drugi se brinu kako bi zaštitili potrošački svijet provjerama hrane, lijekova, proizvoda i sl.
No, u NASA-i idu korak dalje. Ne samo da se brinu o Zemlji, već i vanzemaljskim stvarima - doslovno. Otvorili su poslovnu poziciju službenika planetarne zaštite, koji će se braniti ne samo od kontaminacije Zemlje vanzemaljskim mikrobima (npr.), već i pomoći u tom da Zemlja i mikrobi odavde ne kontaminiraju druga tijela koja ljudi žele istražiti.
Rijetka i bogato plaćena pozicija
Plaća iznosi do vrtoglavih 187 tisuća dolara godišnje plus beneficije, no uloga je od goleme važnosti - koliko god to podsmijeha izazvalo kod nekolicine čitatelja.
Na svijetu postoje tek dvije takve pozicije - jedna je u NASA-i, a druga je u ESA, Europskoj svemirskoj agenciji. Postojeća službenica planetarne zaštite u NASA-i, Catharine Conley, bit će relocirana u neovisno tehničko tijelo u svemirskoj agenciji (Office of Safety and Mission Assurance) te se traži nasljednik pozicije.
Ovaj posao je stvoren nakon što su u SAD-u ratificirali sporazum o istraživanju svemira iz 1967. godine, a u kojem stoji:
Outer SPace Treaty (1967.)
Države stranke Ugovora će nastaviti istraživanja svemira, uključujući Mjeseca i drugih nebeskih tijela, te ih istraživati na način da izbjegnu štetnu kontaminaciju, ali i spriječiti nepovoljne promjene u okolišu Zemlje uslijed uvođenja izvanzemaljske materije. Gdje je to potrebno, primijenit će odgovarajuće mjere u tu svrhu.
Dio međunarodnog sporazuma je i to da bilo koja misija u svemir mora imati vjerojatnost manju od 1:10.000 za kontaminaciju stranog tijela. Za Business Insider je trenutna službenica planetarne zaštite Conley izjavila kako je riječ o mjeri predostrožnosti srednje razine.
'Mjera niti ekstremno ograničavajuća, niti je posebno popustljiva u tom smislu.'
Tko god da zauzme tu poziciju u NASA-i, redovito će trebati putovati svijetom i analizirati rizike robotskih rovera koje ljudi namjeravaju slati na druga svemirska tijela za potrebe istraživanja. Nikako se ne smije dogoditi da roboti na svojim metalnim tijelima i opremi odnesu npr. bakterije ili nešto slično.
Rizici su veliki, a s tim i odgovornost. NASA bi u skorije vrijeme mogla pokrenuti misiju istraživanja mjeseca Europa, Jupiterovog prirodnog satelita za kojeg se vjeruje da ispod ledenog plašta sadrži tekuću vodu - a samim tim i uvjete za stvaranje životnih oblika. Ako bi se robot namijenjen istraživanju tog tijela srušio ili pokvario te zaglavio tamo, NASA-in planetarni zaštitnik trebao je unaprijed smanjiti rizik od kontaminacije.
Ista stvar vrijedi i za kontaminaciju Zemlje. Šanse su da će ljudi u dogledno vrijeme donositi sve više uzoraka sa stranih tijela na Zemlju za proučavanje. Pritom se najviše cilja Mars, tj. prikupljanje uzoraka tla koji sadrže eventualne mikroskopske fosile. Njihov povrat na Zemlju morao bi biti izveden u maksimalnom zaštitnom okružju - jer nikad se ne zna...
Tko je sve kvalificiran?
Vanzemaljski posao traži i vanzemaljske karakteristike na životopisu, što ne čudi s obzirom na odgovornosti. Potencijalni kandidati moraju imati barem jednu godinu iskustva rada na najvišim razinama civilne vlade, a mora imati i odgovarajuće napredno iskustvo planetarne zaštite i svega vezanog uz to.
Kandidati moraju imati demonstrirano iskustvo vezano uz planiranje, izvršavanje i nadziranje elemenata svemirskog programa koji je od nacionalne važnosti, a tko ne zadovoljava sve ove kriterije - samo troši vrijeme. Ah da, tu je i zahtjev da kandidat mora imati naprednu razinu službenog obrazovanja iz znanosti, matematike i/ili inženjerstva.
Dok je jasno kako je NASA američka organizacija, sami posao planetarne zaštite je zapravo rezultat međunarodnih napora i koordinacije. Istraživanje svemira je skupo te se upravo stoga znanstvenici diljem svijeta ujedinjuju na najvišim razinama kako bi spojili države i omogućili ljudima da naprave nove korake u svemiru. Zbog toga kandidati moraju biti izrazito diplomatski nastrojeni te moraju biti u mogućnosti donositi važne odluke u svim uvjetima.
Ako ni sve ovo nije dovoljno, koliko je stvar zapravo ozbiljna govori i činjenica da posao stiže uz tajno sigurnosno odobrenje, a (barem tehnički) se moraju odabrati državljani SAD-a, zahvaljujući staroj predsjedničkoj uredbi (iz 1976.) - iako je ljudi koji zadovoljavaju uvjete jako, jako malo.