Premda znamo da Sunce izbija solarne vjetrove, podrijetlo tih čestica ostaje misterij. Međutim slike snimljene prošle godine instrumentom Extreme Ultraviolet Imager (EUI) na ESA-inom i NASA-inom Solar Orbiteru možda su nam konačno dale informacije potrebne za objašnjenje što pokreće te vjetrove.

U radu objavljenom u Scienceu tim istraživača je opisao promatranje velikog broja mlazova koji izlaze iz tamnog područja Sunca, a koje se naziva 'koronalna rupa'.

Tim ih je nazvao 'mlazovi pikobaklji' jer sadrže oko trilijunti dio energije od one koju najveće solarne baklje mogu proizvesti. Ovi mlazovi dugi su nekoliko stotina kilometara, dosežu brzine od oko 100 kilometara u sekundi i traju samo između 20 i 100 sekundi. Ipak, istraživači vjeruju da imaju moć emitirati dovoljno plazme visoke temperature da ih se u našem sustavu smatra značajnim izvorom solarnih vjetrova.

Dok su koronalne rupe već dugo poznate kao izvor fenomena, znanstvenici još uvijek pokušavaju otkriti mehanizam kojim iz njih izlaze tokovi plazme. Ovo bi otkriće konačno moglo biti godinama tražen odgovor.

Lakshmi Pradeep Chitta, glavni autor studije s Instituta Max Planck za istraživanje Sunčevog sustava, u izjavi za Space je komentirao:

'Mlazovi pikobaklji koje smo promatrali najmanji su i energetski najslabiji dosad neotkriven tip mlazova u solarnoj koroni. Međutim energetski sadržaj takvog mlaza, koji živi oko minute, jednak je prosječnoj energiji koju 10.000 kućanstava u Velikoj Britaniji potroši cijele godine.'

Chittin tim nastavit će pratiti koronalne rupe i druge potencijalne izvore solarnih vjetrova koristeći Solar Orbiter. Osim prikupljanja podataka koji bi nam konačno mogli pružiti odgovore o strujanju plazme, odgovorne za stvaranje polarne svjetlosti, njihova promatranja isto bi mogla razotkriti zašto je Sunčeva korona ili atmosfera puno toplija od površine.