'Stvarno je uzbudljivo jer je bilo nekih ljudi na terenu koji su sumnjali postoji li ovaj materijal uopće', rekao je Alan Salek sa Sveučilišta RMIT u Melbournu u Australiji, a koji je bio dio tima koji ih je pronašao.

Heksagonalni dijamanti, kao i obični dijamanti, napravljeni su od ugljika, ali su njihovi atomi raspoređeni u heksagonalnu strukturu, a ne u kubičnu.

Šesterokutni dijamanti prvi su put prijavljeni u meteoritima u SAD-u i Indiji 1960-ih, međutim, prethodno otkriveni kristali bili su toliko mali – veličine samo nanometara – da je bilo teško potvrditi jesu li doista heksagonalni dijamanti. U potrazi za većim kristalima, Salek i njegovi kolege upotrijebili su snažan elektronski mikroskop kako bi zavirili u 18 uzoraka meteorita. Jedan je bio iz Australije, a ostali iz sjeverozapadne Afrike.

Pronašli su šesterokutne dijamante u čak četiri afrička meteorita, s nekim kristalima veličine do mikrometra, a što je oko 1000 puta veće od prethodnih otkrića, navodi NewScientist.

'To je važno otkriće jer sada imamo veće kristale, možemo dobiti bolju ideju o tome kako su nastali i možda replicirati taj proces u laboratoriju', kaže Salek.

Na temelju kemijskog sastava meteorita koji su ih donijeli na Zemlju, čini se da su šesterokutni dijamanti nastali unutar patuljastih planeta, rekao je Andy Tomkins sa Sveučilišta Monash u Melbourneu, koji je vodio istraživanje. Analiza tima sugerira da su kristali nastali reakcijom između grafita, koji se sastoji od atoma ugljika složenih u slojeve, i superkritične tekućine vodika, metana, kisika i sumpornih kemikalija koje su vjerojatno nastale kada se asteroid zabio u patuljasti planet i razbio se u fragmente koji su na kraju pali na Zemlju.

'Kada se planet raspao, bilo je kao da ste otvorili poklopac s boce Coca-Cole, oslobodio se tlak i taj pad tlaka u kombinaciji s visokim temperaturama doveo je do oslobađanja ove superkritične tekućine', rekao je Tomkins.

'Ovo je slično procesu kojim se obični dijamanti izrađuju u laboratorijima, zagrijavanjem grafita s plinovima poput vodika i metana', kaže Salek.

Šesterokutni dijamanti su oko 60 posto tvrđi od običnih dijamanata, a ova bi dodatna tvrdoća mogla imati važnu industrijsku primjenu ako bi se mogli izraditi sintetički.