Početkom godine broj milijardera iz Azije premašio je broj milijardera iz Sjedinjenih Država, što su mnogi i očekivali, ali mnoge je iznenadila objava kanadske Royal Bank da će Azija već iduće godine imati i najveći broj milijunaša na svijetu. Tu neće biti kraj dominacije bogataša iz Azije jer se prema istom izvješću očekuje kako će broj milijardera i milijunaša iz Azije godišnje rasti za deset posto. Njihovo bogatstvo bi do 2015. godine moglo doseći rekordnih 16 trilijuna dolara (da vam uštedimo na vremenu, jedan trilijun ima 18 nula).

Broj bogataša iz Azije već sada je najveći na svijetu, a u tu grupu spadaju svi oni koji na svom računu imaju najmanje milijun dolara. Najveći broj ih živi u Hong Kongu, a na drugom mjestu je Singapur. Tajna 'plodnog tla' za superbogataše u Aziji zapravo je vrlo jednostavna. Azija je uspjela čak i u vrijeme krize osigurati veliki broj atraktivnih investicija i, dok se tržište na Zapadu praktički raspadalo pod pritiskom financijske krize, te iste kompanije sa Zapada koje su na domaćem tržištu stenjale pod krizom dobile su veliku priliku za investiranje u Aziji. Singapur, Tokio, Kuala Lumpur, Peking, Hong Kong, Džakarta i sva velika azijska sjedišta moći postala su sigurno utočište za investiranje sa Zapada koje će se u narednom periodu višestruko isplatiti.

Naime, kako objašnjavaju analitičari, biznismeni na azijskom tržištu su se za vrijeme krize ponašali potpuno drukčije od svojih kolega sa Zapada. Za razliku od Europe ulaganja u Aziji nisu zaustavljena čak ni u najtežim danima krize. Eric Russel, glavni ekonomist kanadske Royal Bank je objasnio da je jedan od glavnih razloga velikom porastu milijunaša u Aziji bilo pozitivno ulaganje u vrijeme krize koje je na početku čak i donosilo neke gubitke, ali je vrijednost tih istih investicija vrtoglavo počela rasti u trenutku kada se kriza počela smanjivati.

Neprestano ulaganje tako je povuklo i druge trendove, pa je paralelno s investicijama rasla i ekonomija, tržište dionica je ojačalo i postalo stabilnije, štednja u bankama nikada nije bila veća, a rekordno su narasle i cijene nekretnina. S druge strane, kupovna moć građana nije dovedena u pitanje, tako da je potrošnja bila gotovo na identičnoj razini kao i prije krize, što je za ekonomiju bilo koje regije vrlo važno.

No ono što azijske superbogataše razlikuje bogataša u ostatku svijeta nisu samo poslovni planovi. Njihov utjecaj posljednjih je godina narastao do grandioznih razmjera i njihova prisutnost na svjetskim tržištima uvelike mijenja pravila igre. Ono što azijski milijunaši rade, kupuju ili prodaju utječe na cijene svega ostalog bez obzira o kojem je tržištu riječ. Osim toga, oni su glavno tržište za luksuzne brandove koji jako ovise o kupcima iz Azije, obzirom da se samo na azijskom tržištu godišnje proda luksuzne robe u vrijednosti od oko trideset milijardi dolara. Nadalje, oni veliki dio novca ulažu u nekretnine u inozemstvu i u prosjeku skoro trećina nekretnina koje posjeduju se nalazi izvan Azije.

Njihov način poslovanja ustvari nije nešto što Europa vidi prvi put. Ironija je u tome da posljednjih nekoliko godina, otkad je počela financijska kriza svi tvrde kako je potrebno i dalje ulagati bez obzira na nepovoljne prilike na tržištu, ali time se očito vodilo samo azijsko gospodarstvo, dok je Europa napravila suprotno i počela štedjeti. Rezultat je za Zapad poražavajući, dok vrh Forbesove i Fortuneove liste zauzimaju biznismeni iz Azije koji iz godine u godinu na svojim računima iza broja '1' dodaju sve više i više nula.