Hrvatske šume pristale su prodati dvorac Osječko-baranjskoj županiji za 2,5 milijuna kuna, i to još 2007. godine. Međutim, Općina Bilje tri godine odugovlači s donošenjem detaljnog plana uređenja zemljišta potrebnog za izgradnju nove upravne zgrade Hrvatskih šuma, a bez toga šumari ne mogu prodati dvorac jer bi sami sebe izbacili na ulicu
Premda postoje svi uvjeti da krene obnova baroknog dvorca Eugena Franje Savojskog u Bilju u Baranji, projekt stoji zbog nemara općinara kojima papirologija nije jača strana. Nakon što je uprava Parka prirode Kopački rit odselila u dvorac Tikveš unutar granica zaštićenog parka, o biljskom dvorcu sada se brinu jedino šumari jer im je to sjedište, iako bi ga se rado odrekli.
Na svakom koraku vidljivo je neulaganje – oronula, ispucala i djelomično opala fasada, vlaga je probila u zidove do metar-dva iznad zemlje jer nikada nije ugrađena izolacija, a dio stolarije izvrgnut je atmosferilijama zbog neobnavljanja zaštitne boje. Krov je na nekim mjestima pomalo valovit, što odaje polutrulo stanje krovnih greda, a dio crepova prekriva mahovina i lišajevi koji se djelomično izmjenjuju s travom pa, gledan iz daljine, krov dobiva zelenkasto-smeđu teksturu umjesto crvene boje novog crijepa. Bačve u vinskom podrumu pak zatrpane su ostacima smeća koje se tamo iz nekog razloga nakupilo.
Luksuzno spremište oružja
Sagrađen u prvoj polovici 18. stoljeća da bi slavni austrougarski vojskovođa E. Savojski spremio oružje i ratni plijen osvojen u bitkama s Turcima u Vojvodini, biljski dvorac pamti i bolja vremena. Bivši upravitelj Ribarstva Kopačevo, u okviru Lovno-šumskog gazdinstva Jelen koje je tada upravljalo Kopačkim ritom, Darko Getz prisjeća se da je radila i fontana u dvorištu. 'Nekada smo znali naći ptice s ozljeđenom nogom ili krilom pa bismo ih donijeli u fontanu na oporavak', rekao nam je Getz prilikom jučerašnjeg obilaska dvorca u kojem je nekada imao kancelariju.
Getz zna skoro sve o dvorcu pa smo prepisali dio članka koji je napisao u Glasu Slavonije prije četiri godine, upozoravajući na propadanje naše kulturno-povijesne vrijednosti:
Prema knjizi Josepha Payra (Gospoštija Belje, 1824), Dvorac je bio osiguran s dva hvata (1 hvat= 3,79 m.) dubokim jarkom u obliku zvijezde. Na sva četiri ugla zidnoga bedema nalazile su se redute (nešto poput stražarnica), koje su bile pojačane prsobranima. Građen je u obliku četverokuta. S lijeve strane zgrade bile su prostorije službenika, a s desne zatvor i soba jednoga tamničara i uznika. Pomični most podizao se čekrkom na lancima. U jarku se nalazila voda koja je upuštana kanalom iz Seca.
Na tavanu se spremala ljetina, a u podrumu vino (6-7.000 akova = 39.000 litara). Okolni prostor, gdje su danas kancelarije, bile su štale za konje i druge domaće životinje te spremišta za kola, opremu za jahanje i sličan inventar. Dvorac je bio okružen šljivikom i parkom (94,8 k. jutra). Kroz šljivik su prolazile lijepo uređene staze ukrašene skulpturama parkovne arhitekture i ukrasnim grmljem.
U Dvorcu se nalazila i manja kapelica gdje je 1731. god. kršteno jedno dijete. U uglu Parka postojalo je i groblje s nadgrobnim spomenicima na kojima su se još 1967. mogla pročitati imena pokojnika. Iznad ulaznoga pročelja nalazi se ugrađen i relativno dobro očuvani grb E. Savojskoga s ugraviranim ratnim zastavama, lancem Zlatnoga runa i drugim oznakama.
Za vrijeme Habsburga (1736-1918) u Dvorcu je postojala zoološka zbirka dermoplastičnih preparata koju je kataloški obradio prof. August Mojsisovics (1883-1889), a znanstveno prof. E. Rössler (1908). U vitrinama je bilo 322 preparata od 194 vrste ptica. Princ Albrecht je nakon povrata u Baranju 1941. pokrenuo osnivanje Narodnog mađarskoga muzeja u čijem je sastavu djelovala Biološka stanica Albertina. Od 1961. godine u Dvorcu je smješten Jelenov Operativno-naučni centar (ONC) s priručnim laboratorijem, knjižnicom i zbirkom prepariranih ptica. Preimenovan 1966. u Operativno–naučni institut Dr.Ilija Đuričić, prestat će radom 1971. godine odlukom Centralnog radničkog savjeta LŠG Jelen. Kasnije, od 1986, na istom mjestu je sjedište Znanstvene jedinice Bilje (Centar za znanstvena istraživanja u lovstvu). Prestaje s radom 1993. po odluci Hrvatskih šuma
Dodajmo i crticu iz novije povijesti koje se sjeća Ljiljanka Mitoš Svoboda iz Press centra za okoliš, inače članica Nacionalnog savjeta za održivi razvoj i zaštitu okoliša. Na poziv ekološkog društva koje su tada vodili Mitoš Svoboda i Getz, u jednoj dvorani 1997. godine osnovan je Zbor novinara za okoliš HND-a.
Šumari bi se selili preko puta
I tako prolazi vrijeme, od slavnih bitaka na 'predziđu kršćanstva' do današnjih novinara koji se pitaju može li se jedno od najljepših zdanja u istočnoj Hrvatskoj usustaviti tako da svakodnevno namami u posjet mještane Bilja, građane iz obližnjeg Osijeka, pa i posjetitelje Kopačkog rita, raznim suvenirima, izložbama, radionicama, kovačnicom, konjima i kočijom, vinskim kušanjima, slasticama, stalnim postavom o povijesti Baranje, barem fotozapisom o ornitološkoj zbirci sa 322 preparata nestaloj u zadnjem ratu, predavanjima i stručnim skupovima...
Osječko-baranjska županija je 2007. godine ponudila Hrvatskim šumama otkup dvorca za 2,5 milijuna kuna, na koliko ga je procijenio sudski vještak. I tada i danas Hrvatske šume prihvaćaju ponudu i odmah bi prodale dvorac, a to nam je jučer u telefonskom razgovoru potvrdio upravitelj Uprave šuma Osijek Dragutin Vračević.
Jedini problem je to što Općina Bilje nikako da izradi detaljni plan uređenja zemljišta preko puta dvorca, na kojem Hrvatske šume žele izgraditi novu upravnu zgradu. 'Dvorac ćemo prodati čim se donese taj plan da bismo mogli preseliti Šumariju Tikveš u novu upravnu zgradu', rekao nam je Vračević dodavši da ima informaciju da je taj općinski plan u završnoj fazi izrade. Dotad obnove neće biti.
