Upravo želja za učenjem novih vještina i ljubav prema kuhanju ono je što je dovelo žene različitih zanimanja i dobi na isto mjesto u Zagrebu, pa su prevoditeljica, umirovljenica, studentica, PR-ica i administratorica udružile snage i pripremile slastice od kojih neke prije nisu ni probale, a još manje pripremale.

Studentica ekonomije Arijana Čirko, kojoj je ovo prva kulinarska radionica, otkrila nam je kako joj je drago što je došla jer nikada nije radila prhko tijesto, a pripremom crostate di ricotta dobila je priliku za to. 'Odabrala sam ovaj recept upravo zbog prhkog tijesta jer mi je želja bila učiti. Zaista je lagano, recept je jednostavan i jako mi se sviđa.'

Umirovljenica Vjeka Legac odličan je primjer toga da čovjek uči dok je živ: iako je cijeli život kuhala, odlučila je završiti školu kuhanja i slastičarstva te redovito posjećuje kulinarske radionice jer, ističe, uvijek nauči nešto novo.

'Htjela sam nešto što bi dopunilo moje znanje, a uvijek možete naučiti nešto novo. Puno toga sam znala, no puno toga sam otkrila ovdje. Prvo sam krenula sa školom kuhanja jer mi je to bilo glavno, pa onda prešla na kolače - jer svi volimo kolače', objašnjava Legac dok pažljivo miksa kremu za kolačiće brutti ma buoni, jednu od pet talijanskih slastica koje su polaznice same pripremile. Voli, kaže, dolaziti na radionice jer 'najvažnije je vidjeti kako to treba izgledati i onda ste sve zapravo naučili'.

Iako se vještina kuhanja tradicionalno uči od mama i baka, jedna od polaznica, prevoditeljica Alica Bjeli Duduković, sama je naučila kuhati prije desetak godina. Dotad je to za nju bila noćna mora.

'Iz kuhinje sam bježala i moja se mama hvatala za glavu pitajući: 'Kako ćeš ti kuhati mužu?' Uglavnom, kad sam s tadašnjim dečkom kupila stan, počeli smo kuhati i tako je sve krenulo. Shvatila sam da mi se kuhanje jako sviđa', kaže Bjeli Duduković dok pozorno prati vrijeme da se torta caprese ne bi zapekla. Tu je slasticu, kaže, prije jela, ali nikada je nije sama pripremala.

Da kuhanje nije obveza koja se stereotipno nameće ženama, već nešto u čemu se može uživati, potvrđuje Legac, kazavši da je zavoljela kuhanje tek kad joj je ono prestalo biti obveza.

'Cijeli život kuhala sam jer imam dvoje djece i zapravo nisam ni znala da ne volim kuhati. Bila sam prisiljena na to jer je bilo normalno da žena kuha za svoju obitelj i mislila sam da to moram. Tek kad su mi djeca otišla od kuće i kad sam ostala sama, shvatila sam da je predivno ne kuhati', objašnjava te dodaje kako je s godinama opet počela provoditi vrijeme u kuhinji jer je na sve to počela gledati drugim očima - više to nije bilo nešto što mora, već želi, i tako se rodila ljubav prema kuhanju.

Muke po beze korama

Ponekad kuhanje zadaje i slatke muke, pa se tako polaznica Matea Rebić muči s beze korama, zbog kojih su, bar jednom, pokleknuli i oni s vrsnim iskustvom. 'Najteže su mi beze kore koje se rade za ledeni vjetar. Nisam ih htjela kupiti, nego sama napraviti, ali to je bilo bezuspješno', objašnjava. Ne obeshrabruje je to, već potiče da i dalje pokušava dok ne dobije željeni rezultat.

Dok se Bjeli Duduković okušala u pečenju tradicionalne doboš torte ili dobošice i, kako nam kaže, imala je problema s korama, a ne s glazurom, uobičajenom preprekom prilikom pripreme ove torte.

Ana Prša, po zanimanju administratorica, priznala je da ne zna raditi po receptima. 'Volim eksperimentirati i svaki put napravim nešto drugo. Doma ispečem ili skuham nešto od namirnica koje imam u frižideru, a najgore mi je raditi po receptima', govori kroz smijeh i dodaje kako joj se sviđaju ovi recepti jer su vrlo jednostavni.

Njezina prijateljica Bjeli Duduković, s kojom je došla na ovu radionicu, dodaje kako se ona uglavnom drži recepta, 'ali kada radim nešto svoje, onda to ide iz glave. Mogu imati neki predložak, ali ostalo eksperimentiram'.

Isto potvrđuju ostale polaznice, osim studentice Arijane, koja obvezno prati recepte: 'Pišem sve kako ne bih preskočila neki korak i zeznula, a najteže mi je kad radim prvi put jer ne znam kako mora izgledati.'

Karta za poduzetnički lab

Neke su se uspjele prisjetiti jela koja su prvi put napravile. Alica je ispekla prvi kolač u četvrtom razredu osnovne, i to onaj koji je vidjela u udžbeniku engleskog. 'Radila sam taj kolač s mamom, ali sam bila ponosna na sebe', kaže. Rebić nam pak otkriva kako je prvo što je skuhala bila pašta (tjestenina) s rajčicom.

Iako je većini kuhanje samo hobi, ove dvije polaznice razmišljaju i o ulasku u poduzetničke vode. Tako bi Rebić, koja radi u odnosima s javnošću, htjela pokrenuti svoj 'mali poduzetnički lab', kao nešto povremeno, za početak, i konačno ostvariti svoj san, zbog kojeg je i došla na ovu radionicu jer želi ulagati u sebe.

'Htjela sam i prije krenuti s kuhanjem, odnosno školovati se, ali sam se bojala egzistencije. Sad možda imam neku sigurnost. Za početak će to biti povremeni posao, barem vikendom. Mislim da ću uz ovaj posao imati vremena i opet ću imati neku sigurnost sa strane. Teško da bih se prije odvažila baviti samo time', objašnjava te dodaje kako je već počela razvijati ideje i vjeruje da bi uskoro mogla krenuti sa svojom ponudom hrvatskih slastica.

Bjeli Duduković na Instagramu pak svakodnevno objavljuje fotografije jela koja priprema, a nedavno je otvorila stranicu na Facebooku. Planirala je ovo ljeto pokrenuti i blog, ali nije, kaže, stigla. Unatoč tome, ne odustaje od ideje da sve to podigne na profesionalnu razinu. Čeka pravi trenutak.

Hit su libanonska kuhinja i sushi

Iako su na ovoj radionici, koja je trajala dva i pol sata, bile samo žene, menadžerica Centra za kulturu prehrane Vanja Varga ističe kako je teško odrediti ima li više mladih ili starijih, žena ili muškaraca, kao i početnika ili iskusnijih – svi su podjednako zainteresirani za kuhanje.

Najpopularnije su radionice libanonske kuhinje i sushija, na koje se prijavi jako puno ljudi, pa se brzo popune, objašnjava Varga.

Potvrđuju to i polaznice s kojima smo razgovarali - otvorene su prema isprobavanju novog i drukčijeg. Alica obožava meksičku kuhinju i, kad god ima priliku, pripremi neko jelo iz te nama egzotične kuhinje. Arijana i Matea htjele bi pak upisati neku radionicu francuskih slastica.

I šećer na kraju: polaznice su isprobale svih pet talijanskih slastica (tiramisu, crostata di ricotta, brutti ma buoni, torta caprese i frappe/crostoli) koje su same pripremile. Ponos i veselje na njihovim licima potpuno su izbrisali prizor s početka radionice, kad su pomalo suzdržano i pozorno, čak i one s iskustvom, pratile svaku riječ voditeljice i food blogerice Anje Bajt, koja ih je vodila kroz svaki korak.