Kako doznajemo od članova plenuma, blokada će se nastaviti sve dok se ne ispune njihovi zahtjevi, a hoće li postaviti i neke nove osim besplatnog školovanja, znat će se tek kad se ponovno sastanu u rujnu. Kažu da će plenumi, kao iskaz direktne demokracije, nastaviti s radom čak i ako se usvoje njihovi zahtjevi za besplatnim obrazovanjem.

Na proljetnim plenumima raspravljalo se i o drugim studentskim problemima – (ne)uspjehu Bolonjskog procesa, ali i o studentskom standardu koji bi mogao doći u središte interesa zbog poskupljenja troškova života i studenata i njihovih obitelji.

Plenum je neposredna demokracija na djelu: velik skup svih studenata na kojemu se zajednički, glasovima većine prisutnih, odlučuje o svim odlukama vezanima uz blokadu i o drugim studentskim pitanjima. U plenumu svatko ima pravo govoriti i svačiji glas jednako vrijedi. Za vrijeme blokade sjednice su se održavale svakoga dana, a u razdoblju nakon blokade jednom tjedno. Za trajanja blokade plenum je činilo oko 800 ljudi svake večeri.

Pobunjenici nisu ljenčarili ni tijekom ljeta, umjesto tijekom pobune ad hoc stvarane blogerske stranice, izradili su samostalnu web stranicu

Blokada je suspendirana odlukom Senata Sveučilišta u Zagrebu koja je obvezivala i Fakultetsko vijeće FF-a na konačnu uspostavu nastave. Studenti su nastavili održavati plenume i zbog ispitnih rokova su se bili primirili da ih se ne bi optužilo da se bune kako ne bi morali izvršavati svoje obaveze.

Pobuna studenata Filozofskog fakulteta u Zagrebu trajala je 34 dana i bila je to najduža studentska pobuna od osamostaljenja Hrvatske. Studenti su se digli u borbi za besplatno obrazovanje dostupno svima, a ne samo onima koji ga mogu platiti. U Hrvatskoj gotovo 60 posto studenata plaća obrazovanje, a školarine se kreću između šest i deset tisuća kuna, ovisno o fakultetu koji pohađaju.

Osim na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, plenumi odnosno studentske skupštine još uvijek djeluju i na Fakultetu političkih znanosti (Zagreb) te na filozofskim fakultetima u Rijeci i Splitu.

Na vrhuncu pobune bilo je blokirano oko 20 fakulteta u cijeloj državi (uključujući dva cijela sveučilišta) u osam gradova (Zagreb, Zadar, Rijeka, Split, Osijek, Pula, Varaždin, Slavonski Brod).

Za vlast neočekivano dugotrajan bunt akademskih građana pamtit će se i po tome što su resornog ministra Dragana Primorca doveli u stanje da s njima skandira sam protiv sebe: 'Ostavka! Ostavka!' Pokazalo se da Primorac nije skandirao uzalud – samo mjesec dana kasnije doista je i podnio ostavku na dužnost ministra znanosti i obrazovanja.