Političke i gospodarske malo su se kada imale priliku sastati u sumornijim okolnostima. Danas započeti Svjetski gospodarski forum u Davosu pokušat će se intelektualno obračunati sa svijetom rastućih nejednakosti, sve veće nezaposlenosti, inkompetencije vlada, deficita koji su stigli na naplatu i širokopojasnog društvenog bijesa koji je pomeo vlade u Arapskom proljeću dok se u zapadnoj hemisferi iskristalizirao kroz pokret Occupy
Dovoljno je preletjeti izvještaj naslovljen 'Globalni rizici 2012', a koji će poslužiti kao predložak za rasprave u Davosu, pa da čitatelja zahvati ugođaj apokaliptične jeze. Tri žarišne točke rizika u predstojećoj godini pobrojane su kao 'Sjeme distopije', 'Koliko su sigurne mjere sigurnosti' i 'Tamna strana umreženosti' (terorizam). Dok je prošle godine Jamier Dimon iz bankovne korporacije JP Morgan Chase još mogao žalopojiti u Davosu kako se nepravedno svaljuje odgovornost za krizu na svjetske financijske lidere, sada je pak bilo kakav, pa i minimalni, izgovor za stanje globalne ekonomije neumjestan. MMF je spustio predviđanja za svjetski gospodarski rast u 2012. sa četiri posto na 3,3, eurozoni je najavio blagu recesiju te ukoliko ne poduzme odlučnije korake – negativni rast od četiri posto u naredne dvije godine.
Sjeme distopije, tema koja će visjeti nad glavama 2.500 sudionika, nije samo u poraznoj financijskoj perspektivi. Pod istim egidom govori se kroničnoj nezaposlenosti mladih ljudi i sve većem broju umirovljenika koji postaju ovisni o državnom novcu koji još malo tko ima. Obje kategorije suočene su s perspektivom da se skamene u sloju društva s daleko najmanjim primanjima i sposobnostima te tako postanu nova rizična skupina društvene i političke nestabilnosti, da parafraziramo izvještaj.
Jaz bogatih i siromašnih, najdublji u posljednjih trideset godina, i rastuća nezaposlenost bit će prioritetni lajt-motivi ovogodišnjeg Davosa, u trenutku kada je i svakom polupismenom ekonomistu i političkom lideru jasno da Okunova teorija iz 1975. prema kojoj društva moraju birati između društvene jednakosti i gospodarskog prosperiteta, pušta vodu sa svih strana. Kako je pokazala studija MMF-a od prošle godine, zemlje koje ravnomjernije raspodjeljuju kapital najčešće rastu brže.
Guardianov komentator će uoči početka foruma u Davosu napisati da svijet u ovom trenutku traži ekonomsku pravdu u lice sveopćih mjera štednje. 'Nesposobnost vladajućih da artikuliraju izlaz iz duge i teške gospodarske krize rezultiralo je široko rasprostranjenim razočaranjem u mainstream politiku, što naposljetku podriva vjeru u demokratske institucije', stoji dalje. Izvještaj Davosa kao da mu upada u riječ s opisom druge globalne rizične točke, one kako su politički i ekonomski zaštitni mehanizmi – politike, norme, regulative, institucije - postali nedjelotvorni.
Imajući u vidu kompleksnu močvaru u kojoj se zatekla globalna ekonomija, pljušte komentari da će se malo toga pokrenuti s mrtve točke, makar i retorički, za ta tri dana u švicarskim Alpama. Da nešto pod hitno treba biti učinjeno bio je rezolutni zaključak forumaša unazad tri godine. S tom razlikom što je sa svakom godinom to nešto sve ozbiljnije, sve radikalnije i sve bolnije, drugim riječima - sve teže učiniti. CNN-ov komentator će reći da je Grčka ponovno pred kolapsom, eurozona balansira na rubu nove recesije, a upitno je kako će se uopće financirati Europski fond za stabilnost s obzirom da sve više zemalja eurozone gubi kreditni rejting. Ukratko, čeka nas tri dana sjetnog kimanja glavom uz pokoju floskulu 'bit će bolje'.
