'Ako roditelji ne potraže pomoć ili podršku oko problema koje doživljavaju, tada se povećava rizik da se nađu u stanju psihološke krize i dođe do tragičnih događaja', prvo je što naglašava magistar psihologije Krešimir Prijatelj.

'Philip Resnick je još 70-ih godina klasificirao filicid, odnosno nasilnu smrt djece od strane roditelja u pet kategorija, a neki od njih su i filicid kao osveta bračnom partneru, filicid kao posljedica akutnog psihotičnog stanja, filicid zbog neželjenosti djeteta i dr. Dakle radi se o dobro poznatom i odavna prepoznatom problemu. Filicid, iako je statistički rijeđi od drugih oblika ubojstava, ne smije biti zanemaren. Podaci UN-a iz 2019. govore kako je na razini svijeta prevalencija filicida u prosjeku između 2 i 12 na 100.000 djece. Također, za počinitelje filicida su vrlo karakteristični i pokušaji suicida, naime istraživanja upućuju kako jedan od pet roditelja počini suicid nakon filicida', kaže psiholog Prijatelj.

Pokazalo se kako počinitelji filicida, nastavlja Prijatelj, u većini slučajeva istovremeno imaju prisutnih više faktora rizika poput doživljavanja i/ili svjedočenja nasilju u obitelji, problema mentalnog zdravlja (psihotične epizode, velike depresivne epizode…), roditeljske separacije, rastave braka, ranijeg činjenja nasilja u intimnim vezama, prethodnog zlostavljanja djece te zloupotrebe sredstava ovisnosti.

Nasilna smrt djece se mora moći izbjeći, kaže psiholog i apelira kako je 'krajnje vrijeme da kao društvo prestanemo okretati glavu od dječje patnje i prijavljujemo svaku sumnju na bilo kakav oblik nasilja nad djecom. Rastava može biti stres kako djeci, tako i roditeljima, a pravovremena reakcija i traženje pomoći i podrške od strane stručnjaka nikako nije znak slabosti! Ako roditelji ne potraže pomoć ili podršku oko problema koje doživljavaju, tada se povećava rizik da se nađu u stanju psihološke krize i dođe do tragičnih događaja'.