'Hrvatska treba, može i hoće procesuirati zločine iz vremena komunističkog režima', naglasila je nekidan potpredsjednica Vlade Vesna Pusić. Ove odlučne riječi u jeku svađe s Europom oko 'Lex Perkovića' mogle bi to i ostati - samo riječi. Više od 20 godina od osamostaljenja Hrvatske nijedna politički motivirana likvidacija nije dobila pravosudni epilog. Ni trenutno najrazvikanije ubojstvo Stjepana Đurekovića, ni ubojstvo najpoznatijeg hrvatskog disidenta Brune Bušića, ni ono najbrutalnije, Stjepana Ševe, njegove supruge i maloljetne pokćerke
Povjesničar Tvrtko Jakovina skeptičan je prema riječima Vesne Pusić. 'Mislim da će i dalje biti jednako kao do sada. Imali su i do sada ovlasti, pa se ništa nije napravilo. Sad se odjednom govori da se zakon mora primjenjivati, to je neuvjerljivo. Valjda za to postoje objektivni razlozi', kaže Jakovina.
Hebrang: Ni HDZ nije bio spreman procesuirati te zločine
A moguće 'objektivne razloge' naveo je Andrija Hebrang. Podsjeća da je prva komisija koja se trebala baviti evidentiranjem zločina iz poraća, likvidacijama u inozemstvu i zatvorima poput Golog otoka. 'Prva komisija radila je od 1992, a ugašena je 2000. kada je Račan došao na vlast', kaže Hebrtang. A HDZ, pitamo ga.
'Moj sukob s Tuđmanom je išao u tom smjeru. Ja sam nakon Oluje zahtijevao lustraciju. Za vrijeme rata to se nije moglo napraviti, tada je Tuđman, uostalom, bio pragmatičan, u vlast je uveo Perkovića, Manolića i Boljkovca. Ja sam se žestoko suprotstavljao, a on mi je rekao: 'Ako hoćemo Hrvatsku, moramo biti s njima'', prepričava Hebrang za tportal.
HDZ se tome protivio jer bi tada lustracija zahvatila i veliki dio vrha stranke, dodaje. 'Bivši komunisti su iskoristili rat da se infiltriraju u vrhove svih stranaka. U prvoj hrvatskoj Vladi ja sam bio jedini član koji nije bio u Savezu komunista', kaže Hebrang i dodaje da se ta praksa zadržala i do danas. U zadnjem užem predsjedništvu HDZ-a, za vrijeme Jadranke Kosor, također je bila većina nekadašnjih članova partije.
'Hrvatska je danas u paukovoj mreži kao i prije 23 godine, pravosuđe, Vlada, mediji… Infiltracija bivših komunista fantastično je uspjela', zaključuje Hebrang.
Ubojstvo Brune Bušića jedino završilo na sudu
'Uprava državne bezbednosti', zloglasna Udba, imala je svoje prste u ubojstvima i pokušajima ubojstava više desetaka hrvatskih političkih emigranata. No, prema dostupnim podacima, na sudu je završio samo slučaj ubojstva najpoznatijeg hrvatskog disidenta Brune Bušića koji je likvidiran u Parizu 1978.
Istraga protiv nepoznatog počinitelja započela je još 1990. godine. Ona je dovela do Vinka Sindičića koji je početkom 1990. izdržavao kaznu zbog pokušaja atentata na hrvatskog emigranta Nikolu Štedula. Optužnica je podignuta tek 1999.
Jedan od odvjetnika obitelji Brune Bušića, Davor Drugović, kaže nam da je optužnica u startu krivo postavljena, u startu su bili svjesni da za takvu optužnicu neće biti dovoljno dokaza, tako da je Sindičić na kraju oslobođen. Inače nema drugih prigovora na državni aparat vezano uz taj slučaj.
Ime tog danas 70-godišnjaka rođenog u Staroj Baški na otoku Krku povezuje se i s drugim slučajevima. Osim Brune Bušića i Nikole Štedula, Sindičić je vezan i uz suđenje za ubojstvo Stjepana Đurekovića u Njemačkoj 1983.
2008. Krunoslav Prates proglašen je krivim za njegovo ubojstvo te je u Njemačkoj osuđen na doživotnu kaznu zatvora. Sindičić je bio ključni svjedok u tom slučaju. Njemački je sud tada o njemu zapisao: 60-ih godina bio je vrbovan u 'pravu tajnu službu', tajnu službu Jugoslavije, koja je djelovala bez zakonske podloge, bez službene strukture i izvan oficijelnih službi Jugoslavije, a radili su isključivo po nalozima Komunističke partije Jugoslavije. Priznaje da je od 1968. postao suradnik i njemačke Službe za zaštitu ustavnog poretka.
Ubojstvo obitelji Ševo
Tu dolazimo do možda najbrutalnijeg slučaja: 1972. na području Venecije ubijen je hrvatski emigrant i član Hrvatskog revolucionarnog bratstva Stjepan Ševo. No zajedno s njim ubijena je i njegova supruga te njezina maloljetna kći. Sindičić je bio osumnjičen za taj zločin, no izbjegao je pravdi sklonivši se u Jugoslaviju.
Za ovo trostruko ubojstvo proces nikada nije pokrenut iako je još 1999. Dobroslav Paraga predložio DORH-u pokretanje kaznenog postupka protiv Vinka Sindičića 'jer postoje nedvojbeno čvrsti dokazi da je upravo on počinitelj'.
Ipak, tek 2001. godine DORH kaže kako još uvijek rade na tome te kako su od Italije tražili dokumentaciju tog slučaja. Tu priča staje. Na naš upit o svim pokrenutim istragama o politički motiviranim zločinima od osamostaljenja do danas, DORH nas upućuje na Hrvatski zavod za statistiku (!?). Tamo nam pak kažu kako oni ne raspolažu takvim informacijama. Silenzio stampa!
'Brojni bivši agenti Udbe primljeni su u neovisnoj Hrvatskoj u sigurnosne i obavještajne službe. Komunističke zločine se i dalje negira, relativizira ili ih se opravdava kao 'antifašističke'', dijagnoza je Frankfurter Allgemeine Zeitunga koji je u četvrtak pisao o posljedicama 'Lex Perkovića' i hrvatskoj nesuradnji s njemačkim pravosuđem. Također spominju broj likvidacija i činjenicu da za njih nitko nije odgovarao.FAZ o Hrvatskoj
Odvjetnik Zvonimir Hodak smatra kako je dobro da se klupko oko Josipa Perkovića pod pritiskom Europske unije počelo barem malo odmotavati. Taj bi proces doveo i do slučaja Ševo i mnogih drugih. Ipak, zaključuje kako u Hrvatskoj sudstvo oduvijek osluškuje politički puls, za procesuiranje ovakvih slučajeva nikada nije bilo političke volje.
Povjesničar Josip Jurčević kaže kako je u iseljeništvu Udba likvidirala 69 iseljenika, usto je izvršeno 20 pokušaja ubojstava i otmica. 'Ta cijela lepeza suočavanja će se morati dogoditi. Nositelji toga su iste političke i obavještajne strukture prije i poslije 90-ih', kaže Jurčević.
Pritom spominje i politički motivirana ubojstva i nakon osamostaljenja: sumnjivo stradavanje Ante Paradžika i Mire Barešića. Za njih su odgovorni, smatra, isti oni koji su izvodili likvidacije za vrijeme Jugoslavije, a koji su nakon raspada bivše države uspješno uskrsnuli u policijskim i obavještajnim strukturama samostalne Hrvatske.
Emigrantske likvidacije jugoslavenskih diplomata
Povjesničar Hrvoje Klasić, pak, napominje kako treba imati na umu kako je u hladnoratovsko doba likvidacija od strane tajnih službi bila uobičajena pojava. 'Obračun s emigracijom je teško dovoditi u vezu s komunizmom. To je bio obračun s 'protivnicima državnog režima' i državnim neprijateljima. To je prisutno i u demokratskim zemljama. Bitan je kontekst i tada sveprisutna paranoja', dodaje.
Napominje kako na umu treba imati 'činjenicu da nisu svi emigranti bili romantični sanjari slobodne Hrvatske'. Pritom spominje oružane upade pojedinih skupina na jugoslavenski teritorij, ali i likvidacije.
Tako spominje ubojstvo jugoslavenskog veleposlanika u Švedskoj, Vladimir Rolovića, koji je bio i bivši šef Udbe. Za to je ubojstvo osuđen Miro Barešić. Atentat na Savu Milovanovića, jugoslavenskog konzula u Stuttgartu, izveo je pak Franjo Goreta. On se, kao i Barešić, priključuje HV-u u Domovinskom ratu.
Te, 1991. godine, u jeku agresije na Hrvatsku, na istoj strani završavaju i Josip Perković, i Miro Barešić, i Franjo Goreta. Vinko Sindičić, doduše, nije bio u Domovinskom ratu jer je robijao u Škotskoj. Danas živi u Rijeci.Ovaj zapetljani špijunski triler na hrvatski način traje već 60 godina, raspleta i dalje nema.
