Pod pritiskom svojih najmoćnijih članica, Europska unija nametnula je fiskalni pakt i rigoroznu politiku štednje, a predviđene sankcije državama koje odredbe pakta ne budu ispunjavale već ugrožavaju unutarnju koherentnost EU-a, piše ljubljansko Delo, a prenosi HRT
Neslužbena koncentracija moći u rukama čelnika Njemačke i Francuske centralizirala je pritisak na članice da počnu s mjerama štednje pod svaku cijenu. Države na rubu eurozone moraju donositi povijesne mjere štednje koje izazivaju socijalne i političke napetosti, piše vodeći slovenski list.
Dodaju da je rezultat takve protukrizne politike upitan, pa se skoro cijeli južni dio eurozone zbog smanjene javne potrošnje i pada BDP-a nalazi u recesijskoj spirali u kojoj se gube radna mjesta, a zaduženost ne pada, nego raste. Takvi trendovi pokazuju da se projekt zajedničke europske valute od ključnog projekta EU-a u deset godina postojanja pretvorio u mogući simbol europskih podjela jer se kroz fiskalni pakt nameću rješenja bez obzira na njihove posljedice.
Maastrichtske kriterije za eurozonu svojedobno su nekažnjeno kršile Francuska i Njemačka, a fiskalnim paktom su odredbe o financijskoj stabilnosti članica pooštrene do te mjere da se on pretvara u bič iz Bruxellesa kojim vlade u državama članicama uvjeravaju javnost u potrebu radikalnih mjera štednje, piše slovenski dnevnik u komentaru.
Mađarskoj koja je kršila odredbe Maastrichtskog sporazuma ozbiljno prijeti blokada primanja kohezijskih sredstava, no stroža politika prema prekršiteljima bila bi vjerodostojna kad bi bila kažnjena i neka od država iz prve kategorije. Bi li se moglo, na primjer, sankcije uvesti Francuskoj? Vlade država koje se nađu pod diktatom štednje tretiraju EU kao prijeteći bič, a to je Europa koju vjerojatno nikad i nitko nije želio, navodi u komentaru slovenski list.
Delo dodaje da su sankcije predviđene fiskalnim paktom za države koje imaju strukturni deficit javnih financija i previsoko zaduženje paradoksalne jer proizvode situaciju u kojoj će ionako prezadužene države morati platiti globu od 0,1 posto svog BDP-a.
Cijeli europski projekt našao se u situaciji u kojoj se bira između rješenja koja su sva odreda loša. Kriza na raznim stranama kontinenta izaziva stare resentimente i jeftini populizam. Već uhodana taktika kojom političari u svojim državama bolne mjere opravdavaju zahtjevima Bruxellesa vodi u slijepu ulicu. Time se dodatno slabi povjerenje u Europsku uniju, piše Delo.
