Nezapamćen bijes arapskog svijeta izazvao je raketni udar na bolnicu u Gazi, u kojem je navodno poginulo preko 500 ljudi. Izrael odbacuje odgovornost i svaljuje krivnju na teroriste Islamskog džihada, tvrdeći i da je Hamas prenapuhao broj žrtava.

U većinski muslimanskim zemljama malo mare za izraelske demantije. Prosvjednici su izašli na ulice na Zapadnoj obali, marširali do veleposlanstva SAD-a u Bejrutu i okupili se pred izraelskim diplomatskim misijama u Turskoj, Tunisu, Iraku i Jordanu, okrivljujući ih za napad.

Najžešći u tim napadima, za sada samo verbalnim, teokratski je režim u Iranu.

Iran je upozorio na moguću 'preventivnu akciju' protiv Izraela 'u narednim satima', a Izraelci se pripremaju za kopnenu ofenzivu na Pojas Gaze. Teheran je opetovano upozoravao da bi kopnena invazija na dugo blokiranu Gazu naišla na odgovor s drugih frontova - što je izazvalo strah od šireg sukoba uključivanjem drugih zemalja u njega.

U utorak je Hosein Amir-Abdolahian, iranski ministar vanjskih poslova, sudjelovao na sastanku Organizacije za islamsku suradnju u Saudijskoj Arabiji, odakle je oštro prijetio Izraelu, okrivljujući ga za bombaški napad na bolnicu.

'Nakon strašnog zločina cionističkog režima u bombardiranju i masakru više od tisuću nevinih žena i djece u bolnici, došlo je vrijeme za globalno jedinstvo čovječanstva protiv ovog lažnog režima, omraženijeg od ISIS-a, i njegovog ubilačkog stroja. Vrijeme je isteklo', napisao je ministar na X-u, a ne prijeti 'praznom puškom'.

U prvom redu to se odnosi na Hezbolah. Riječ je o šijitskoj militantnoj skupini koja djeluje kao produžena ruka Irana u Libanonu. Odmah poslije izbijanja sukoba između Hamasa i Izraela iz Libanona su počele stizati rakete. Za sada je još uvijek riječ o sporadičnim čarkama starih neprijatelja, ali situacija na terenu prijeti time da se sukob pretvori u otvoreni rat.

Kako što je tportal pisao, Hezbolah ima veći arsenal oružja nego neke države i može nanijeti Izraelu mnogo veću štetu nego Hamas. Hezbolah, prema procjenama, na raspolaganju ima između 130.000 i 150.000 raketa i projektila usmjerenih na Izrael, od kojih bi neke mogle doseći i udaljene gradove ili se koristiti za izvođenje preciznih napada na vojne objekte, kao što su zračne baze, ograničavajući izraelske borbene sposobnosti.

Koliko se prijetnja iz Libanona ozbiljno shvaća, pokazuju i potezi Washingtona te su kao upozorenje poslana dva nosača zrakoplova u istočno Sredozemlje, a američki dužnosnici nekoliko puta upozorili su Hezbolah da se drži po strani.

Iran je početkom 1980-ih pomogao u stvaranju terorističke skupine Hezbolah u Libanonu kako bi proširio svoj utjecaj u regiji. Pod izlikom da se bori protiv stranih okupatora u Libanonu, Hezbolah je odgovoran za smrtonosne terorističke napade na izraelske, američke i židovske ciljeve diljem svijeta. Unatoč retorici o oslobađanju Libanona od strane okupacije, Hezbolah ne skriva da ima snažnu potporu stranih sila, točnije režima u Teheranu, koji ga financijski i vojno uzdržava. Kao paravojska prvenstveno djeluje na jugu Libanona, uz sjevernu izraelsku granicu.

Ulazak Hezbolaha u rat mogao bi u njega direktno uvući i Sjedinjene Američke Države, što bi zamijesilo eksplozivnu smjesu s posljedicama koje bi se osjećale desetljećima.

Hezbolah je s Izraelom 2006. godine vodio rat u kojem u najmanju ruku nije poražen. Danas je snažniji nego što je bio prije 17 godina, a u međuvremenu njegovi čelnici nisu mirovali, već su aktivno sudjelovali u građanskom ratu u Siriji te su pomogli održati na životu režim Bašara al Asada. Njegovo očuvanje na vlasti za njih je bilo od egzistencijalne važnosti jer bi se u suprotnom zaustavili ili barem otežali logistički pravci opskrbe od Teherana do izraelske granice. Danas oružje od Irana do Teherana putuje praktički nesmetano jer u svim zemljama na toj ruti imaju svoje paravojske.

Iran godinama preko Sirije prebacuje masovne količine oružja, boraca i drugih zaliha Hezbolahu preko pripadnika Iranske revolucionarne garde. Režim u Teheranu odgovoran je za prijenos tisuća raketa koje je Hezbolah koristio protiv izraelskih civila, osobito u Drugom libanonskom ratu 2006. godine.

U Siriji, osim militanata Hezbolaha, slobodno djeluje Iranska revolucionarna garda, a Teheran svoju moćnu paravojsku ima i u Iraku, kao i u Jemenu, gdje podržava tamošnje Hute koji se bore protiv međunarodno priznate vlade koju podržava Saudijska Arabija.

Prema mišljenju nekih analitičara, Hamas je za napad na Izrael odabrao upravo ovaj trenutak jer je želio zaustaviti proces normalizacije odnosa između Saudijske Arabije i židovske države, u čemu se za sada uspjelo. Međutim i režim u Teheranu morat će dobro razmisliti koliko mu se isplati krenuti u opći sukob s Izraelom i SAD-om.

Brojni su i komplicirani odnosi zemalja Bliskog istoka i Perzijskog zaljeva - i međusobno i s drugim važnim međunarodnim akterima, SAD-om i Europskom unijom - a trenutačna kriza, u kojoj je pokrenuta spirala nasilja, eskalacije zločina i odmazde, ima potencijal da promiješa karte u do sada neviđenom smjeru te s nesagledivim posljedicama.