Tvrtka sa sjedištem u kalifornijskoj Costi Mesi otkrila je ovih dana obitelj potrošnih autonomnih zračnih vozila (AAV), optimiziranih za pristupačnu proizvodnju u velikim razmjerima. Najnovija obitelj AAV-a sastoji se od Barracude 100, Barracude 250 i Barracude 500, a svaki od predstavljenih sustava, za koji postoji i konfiguracija M, ima različite veličine, domet i kapacitet nosivosti, premda su svi kompatibilni s nizom oružanih sustava i podržavaju niz misija.

Kako proizvođač navodi na svojim internetskim stranicama, Barracuda-M je konfiguracija streljiva koja nudi lakšu proizvodnju i dostupniju te prilagodljiviju sposobnost krstarećih projektila od postojećih opcija na globalnom tržištu. Prema navodima informiranog portala The War Zone, obitelj Barracuda je jedan od dizajna koje Pentagonova Jedinica za obrambene inovacije (DIU) razmatra u svojem programu Enterprise Test Vehicle, a kojemu su prioritet krstareći projektili po cijeni od pristupačnih 150.000 dolara. Takvi dugodometni projektili, smatraju stručnjaci, potrebni su Zračnim snagama SAD-a u slučaju mogućeg sukoba većeg intenziteta s Kinom u indopacifičkoj regiji.

Anduril, koji je dobio ime po Aragornovom maču iz serijala 'Gospodari prstenova', smatra da Sjedinjene Države i njihovi saveznici nemaju dovoljno učinkovitih projektila da vjerodostojno odvrate jednako naoružanog protivnika te procjenjuju da bi postojeći američki arsenali precizno navođenog oružja bili iscrpljeni već za nekoliko dana borbi visokog intenziteta. Uz to, proizvođač Barracudi smatra da se problem proteže i izvan samog inventara naoružanja.

Prema Andurilovim procjenama, postojeće krstareće rakete definirane su ograničenim proizvodnim kapacitetom, nepostojećom mogućnošću hitne izrade novih projektila i minimalnom sposobnošću nadogradnje. Problem je, pojašnjavaju, u tome što su postojeći dizajni projektila vrlo složeni i zahtijevaju tisuće jedinstvenih alata za proizvodnju, kao i visokospecijaliziranu radnu snagu i materijale, a izgrađeni su na krhkim lancima opskrbe.

Ispaljiva iz gotovo svih lansera

Obitelj AAV-ova tipa Barracuda dizajnirana je za obnovu američkog arsenala precizno navođenog streljiva i zračnih vozila s usisnicima zraka. Proizvođač ističe da Barracude imaju napredno autonomno ponašanje i druge mogućnosti definirane softverom, a dostupne su u konfiguracijama koje imaju domet između 96 i 804 kilometra te nosivost koja varira od 15 do 45 kilograma. Također imaju sposobnost manevriranja pri opterećenju od 5G, a autonomija leta traje im oko dva sata.

Konkretnije, Barracuda-100 ima nosivost od 15 kilograma i predviđeni maksimalni domet od 157 kilometara kada se lansira s površine, odnosno iz zraka. Tvrtka ocjenjuje da bi ova inačica mogla biti prikladna za upotrebu iz jurišnih helikoptera poput AH-1Z Viper i AH-64 Apache, kao i iz lansera kakvi su postavljeni na stražnje teretne rampe leteće topovnjače AC-130J Ghostrider. Uz to, najmanja Barracuda može se ispaliti iz zemaljskih lansera i bespilotnih letjelica kao što je MQ-9 Reaper.

Barracuda-250 ima isti kapacitet nosivosti kao 'stotica', ali s većim očekivanim dometom – do 370 kilometara za površinsko i zračno lansiranje. Anduril primarno predstavlja inačicu 250 kao potencijalno naoružanje za taktičke borbene avione i bombardere, ponajviše one tipa F-35. Također, u tvrtki ističu da se može lansirati iz višecjevnih raketnih sustava (MLRS) i topničkih raketnih sustava visoke pokretljivosti (HIMARS), i to s kopna ili s ratnih brodova.

Barracuda-500 ima značajno veći kapacitet nosivosti do 45 kilograma i zamišljena je, barem trenutno, isključivo za aplikacije koje se lansiraju iz zraka s maksimalnim dometom većim od 800 kilometara. Osim što bi se koristila u borbenim avionima, Anduril kaže da bi ova inačica mogla biti prikladna za upotrebu iz teretnih zrakoplova lansiranjem s paleta. Pritom valja podsjetiti da Zračne snage SAD-a trenutno razvijaju paletizirani lansirni sustav naziva Red Dragon.

Prijeka potreba u sukobu s Kinom

Čitava linija Barracuda-M namijenjena je za korištenje protiv niza ciljeva na kopnu i moru. Anduril kaže da još uvijek razmatra koje bi se opcije navođenja mogle upotrijebiti za različite skupove ciljeva, a koji će podjednako uključivati statične i pokretne mete.

Velike brzine projektila, njihova proširena manevarska sposobnost i značajni doleti omogućeni su Barracudinim turbomlaznim motorima koji usisavaju zrak radi sagorijevanja goriva. Rezultat je, smatraju analitičari, vrlo inteligentan jer je jeftin oružani sustav sposoban za izravne i rezervne, kao i samostalne udarne misije, a ujedno je brzo prilagodljiv potrebama budućih misija zbog svog visokog stupnja modularnosti i mogućnosti nadogradnje.

U Andurilu posebno ističu to da obitelj Barracuda zahtijeva samo deset ili manje alata za sastavljanje, čime se osigurava to da se i nove i postojeće proizvodne linije mogu brzo pokrenuti za proizvodnju u hipervelikim razmjerima. Jednostavnost dizajna i proizvodnog procesa imaju i dodatnu prednost jer Barracudu može proizvoditi široka radna snaga u komercijalnoj automobilskoj industriji i potrošačkoj elektronici, umjesto da se oslanja isključivo na puno manju i preopterećenu visokospecijaliziranu radnu snagu, specifičnu za izradu postojećih rješenja potrebnih za obranu.

Značajno je i to da se svaka inačica Barracude sastoji od nekoliko podsustava kako bi se osiguralo to da se rakete mogu brzo optimizirati na temelju promjenjivih potreba misije. Novi podsustavi mogu se brzo zamijeniti aktivnim proizvodnim linijama kada se razviju dodatne prijetnje ili pojave nove tehnologije, što korisnicima pruža potrebnu agilnost u prilagodbi brzine misije. Bitno je i to da se Barracudini podsustavi sastoje od široko dostupnih komercijalnih komponenti koje osiguravaju otpornost opskrbe.

Barracude dolaze u trenutku u kojem Pentagon sve više smatra jeftinije oružje ne samo vrjednijim, već i bitnim za uspjeh u budućim ratovima. Prema vojnim planerima, američke snage bi u početnim fazama rata, posebno onog protiv Kine u indopacifičkoj regiji, morale procesuirati desetke tisuća ciljeva, a postojala bi i stalna potreba za novim streljivom ako bi se sukob odužio. Isti krugovi ocjenjuju i da bi upotreba jeftinijih projektila poput Barracuda značajno smanjila ispaljivanje skupljih i moćnijih raketa te bi se one koristile za specifične ciljeve.