Hrvatska je proteklog vikenda dobila najdulju pećinu Dinarskog krša, Kitu Gaćešinu, koja je za manje od stotinjak metara premašila dosadašnju vječitu trofejašicu, globalno slavnu Postojnu. Onaj kvrgavi dio Velebita južno od Gračaca, poznat pod nazivom Crnopac, nagradio je sedmogodišnji trud hrvatskih speleologa pećinom do sada dugom 20.656 metara
Istraživanja se nastavljaju i očekuje se da bi mogla spojiti nekoliko do sada iznimno velikih podzemnih sustava Crnopca, čija bi zajednička duljina bila višestruko veća. Potvrdila su iznimno bogatstvo prirode krša u Hrvatskoj, dobrobit entuzijastičnog rada hrvatskih speleologa i prilično evidentnu beskorisnost državnih ustanova.
Tako Hrvatska još ni ne zna koliko stvarno ima pećina, a posao izrade katastra pećina u dobroj se mjeri svodi na ucjene i kinjenje speleologa. Protekle godine u Gospiću je nakon kratkog i beznačajnog života ukinut državni Centar za krš, koji nije imao aktivnu suradnju sa speleološkim klubovima. Sve se to događa u Dinarskom kršu, prostoru između Udina i Skadarskoj jezera, čiji veliki dio pripada Hrvatskoj. Svjetska je pozornica istraživanja krša, u kojoj slovenska struka igra jednu od ključnih uloga.
Ukupna duljina svih kanala Kite Gaćešine je 20.656 metara, a dubina između najviše i najniže točke 580 metara. Ima vertikalni ulaz, dakle izvana se doživljava kao jama, ali najveći dio kanala ima približno horizontalni položaj, što joj daje i obilježja, narodski rečeno, pećine, odnosno, kako službeno hrvatska speleologija kaže, špilje. Kita Gaćešina je složena speleološka pojava čiji nacrt liči na podzemni dio biljke iznimno razvijenog višeslojno položenog korijena. Ona je spojena s drugom jamom, Draženovom puhaljkom, što speleolozi nazivaju podzemnim sustavom.
Kada bi sve kanale Kite Gaćešine ispružili u jednu duljinu, ona bi povezala središte Zagreba sa središtem Samobora. Međutim, savladavanje te udaljenosti u podzemlju povezano je s najvećim naporima i preprekama. To su često penjanje i spuštanje, provlačenje kroz uske prolaze, ronjenje, hodanje kroz snažne podzemne tokove i vodopade, potpuni mrak, osiguravanje dijelova pećine klinovima i konopima, vučenje tereta za istraživanje i logorovanje, obavljanje istraživanja, mjerenja i sređivanje podataka, tek na kraju – raspremanje sve opreme i vraćanje pećine u prirodno stanje. Za sve to – ni lipe nagrade!
U istraživanju Kite Gaćešine sudjelovalo je 17 klubova, gotovo potpuno iz Hrvatske, s više od 70 speleologa. Kuriozum je da u povijesnom trenu u istraživačkoj ekipi nisu bili članovi obitelji Aide i Tea Barišića iz Šibenika, koji su otkrili pećinu 2004., sudjelujući u pretraživanju terena za drugu jamu. Od tada su sa svojom djecom središnje osobe i dobri duhovi Kite Gaćešine.
Postojnu su od početka 19. stoljeća istraživali vodeći onodobni speleolozi i znanstvenici, prvenstveno srednje Europe, stvarajući u njoj i samu istraživačku disciplinu. Njihovim otkrićima dolazili su se pokloniti plemići, carevi i avanturisti. Tako su stvorili sliku jedne od najslavnijih pećina na svijetu, kolijevku speleologije, biospeleologije, karstologije, špiljskog turizma…
Iskustva istraživanje Kite Gaćešine su dragocjena, kao i njezine iznimne prirodne vrijednosti. U odsustvu opće brige, očitovala se skladna suradnja i zanos speleologa, te sposobnost da to rade bez imalo materijalne naknade. Također, očitovala se svojevrsna nehajnost za medije i javnosti, jer su do sada rezultate objavili samo na svojoj mrežnoj stranici speleologija.hr. Ponekad to objašnjavaju neupućenošću hrvatskih novinara, koji u speleologiji vide jeftinu senzaciju i pišu mnogo pogrešnih stvari. Radost njihova otkrivanja narisala je jedan podzemni univerzum u kršu Velebita, o čijem ludizmu govore nazivi podzemnih prostora na čije davanje speleolozi imaju rijetki privilegij.
