Kao proizvođači Ronaprevea navode se američki i švicarski farmaceutski divovi Regeneron i Roche, a Europska agencija za lijekove (EMA) odobrila ga je u paketu s Regkironom južnokorejskog Celltriona. Rezultati ispitivanja ukazali su na to da oba lijeka značajno smanjuju hospitalizacije i fatalne ishode kod covid pacijenata pod rizikom od teškog oblika bolesti.

Antivirusna monoklonska antitijela najdjelotvornija su u najranijim fazama infekcije, baš kao i oralni lijekovi poput Merckovog molnupiravira i Pfizerovog paxlovida, koji još uvijek čekaju odobrenje EMA-e. U međuvremenu, Pfizer je dopustio prodaju generičkih verzija svoje eksperimentalne pilule u 95 siromašnih zemalja i onih sa srednjim dohotkom. SAD je od Pfizera naručio količine lijeka u vrijednosti od 5,3 milijarde dolara, a talijansko ministarstvo zdravstva odobrilo je nabavu 50.000 doza od Mercka i Pfizera.

Hrvatska je dosad u nekoliko tranši, pa i u rujnu 2021., nabavila ukupno 50.000 tisuća doza lijeka Veklury (remdesivir), kao dosad jedini antivirusni lijek registriran u EU za liječenje covid pacijenata kojima je potreban dodatan kisik - iako je Alemka Markotić, ravnateljica Klinike za infektivne bolesti 'Dr. Fran Mihaljević', lani u studenom izjavila da je Hrvatska dobro napravila što je taj ugovor potpisala samo na tri mjeseca jer se dotad nije pokazalo da remdesivir ima značajnu učinkovitost kod liječenja covida.

Sada Hrvatska, uz bok Britaniji i Australiji, nabavlja daleko skuplji Ronapreve. Prema Vladinom zaključku, za potpisivanje ugovora s Rocheom ovlaštena je dr. Markotić, s tim da se u dokumentu uopće ne navodi naziv lijeka, već samo njegove sastavnice - antitijela kasirivimab i imdevimab.

Ugovor s Europskom komisijom za ovaj lijek potpisao je švicarski F. Hoffmann - La Roche, čiji je predsjednik Uprave Christoph Franz u dobrim odnosima s premijerom Andrejom Plenkovićem još od sastanka Svjetskog gospodarskog foruma u Davosu početkom 2019. Roche je s Hrvatskom u međuvremenu potpisao Memorandum o suradnji na pripremi i provedbi projekta personalizirane medicine u onkologiji, čime je Hrvatska, kako je govorio tadašnji ministar zdravstva Milan Kujundžić, trebala postati 'treći laboratorij u Europi u kojem će se raditi dijagnostika personalne medicine', što je pak trebalo osigurati 'osjetno bolji ishod liječenja' za oboljele od malignih bolesti.

Odgovarajući na pitanje kako to da Hrvatska nabavlja baš Ronapreve, dr. Francetić kaže da to treba pitati one koji naručuju taj lijek.

'Ova nabava lijeka je preuranjena jer on još nema svoju poziciju u terapiji, ne znaju se prave indikacije i njegova isplativost. Slično vrijedi za Merckov i Pfizerov lijek – oni se moraju davati na samom početku bolesti, što znači da bi svatko tko je covid pozitivan trebao dobiti taj lijek, a sada se zna da oko 30 posto onih koji su covid pozitivni neće uopće razviti teže oblike bolesti. To što je EMA stavila lijek u promet znači samo to da se on može koristiti u humanoj medicini, ali to ne određuje zaslužuje li mjesto na listi HZZO-a. Treba pričekati studije koje će pokazati pravo stanje stvari', kaže dr. Francetić.

Objašnjava da se, primjerice, Merckov lijek ispitivao i u težih bolesnika te nije imao nikakav učinak, pa su prestali s ispitivanjima. Naglašava da se vrijednost lijeka procjenjuje upravo u odnosu na njegovu djelotvornost u teških bolesti, a medicina baš nije uspješna s antivirusnim lijekovima.

'Dakle i mene bi zanimalo da znam odgovor na pitanje na temelju čega je Vlada donijela tu odluku, tko je dao tu preporuku, je li to bio Stožer, savjet stručnjaka koji se bave virusnim infekcijama?' kaže dr. Francetić.

Komentirajući naručene količine - procijenjene potrebe su 200 doza mjesečno u razdoblju od devet mjeseci - kaže da bi jednako tako volio znati tko će to u konačnici dobiti i na temelju kojih kriterija.

'Radio sam u medicini 45 godina i znam kako su teške odluke o davanju skupih lijekova, tko će ih dobiti, a tko neće. Skeptičan sam oko ove nabave, mislim da je to preuranjena odluka i da sama činjenica da je lijek odobren ne garantira njegovu kliničku vrijednost i isplativost.'

U drugu ruku, da Hrvatska nije naručila lijekove, a neki drugi jesu, možda bi se postavilo pitanje zašto Vlada škrtari. Bi li to bilo opravdano?

'Ne znamo je li to politička ili stručna odluka o nabavi. Možemo se samo nadati da je to na osnovi preporuke stručnjaka, a ja bih volio znati koji su to stručnjaci i na čemu temelje svoje preporuke da se uveze tako skupi lijek za tako mali broj bolesnika u pandemiji', izričito će dr. Francetić, dodajući da je daleko više upućen u Merckov i Pfizerov, nego u Rocheov lijek. U svakom slučaju, on smatra da je Vlada trebala barem u nekoliko rečenica obrazložiti svoju odluku i prezentirati podatke iz istraživanja na način da oni budu razumljiviji građanima.

'Na taj način gradiš autoritet i uvjeravaš ljude da si donio odluku na temelju ozbiljnih podataka', upućuje dr. Francetić.

U svom nastupu na HRT-u prije nekoliko dana spomenuo je da nekoliko obećavajućih studija u svijetu, među kojima i jedna u Hrvatskoj, govore o tome da jedan antidepresiv u značajnoj mjeri sprječava pojavu težih oblika covida. Riječ je o studiji koju je u Hrvatskoj proveo dr. Robert Likić s KBC-a Zagreb i antidepresivu fluvoksaminu, a ovdje je poznat kao Fevarin.

Do sada su objavljene četiri studije, s tim da je ona iz Brazila uključivala oko 700 covid pozitivnih na ambulantnom liječenju koji su primali fluvoksamin i još toliko njih koji su primali placebo. Pokazala se značajna djelotvornost u smislu manje hospitalizacija i manje smrtnosti.

'Studija koju je radio prof. Likić rađena je na bolničkim odjelima intenzivne njege te se fluvoksamin davao u nešto većim dozama nego u Brazilu, ali su to i teži bolesnici. Rezultati su praktički istovjetni u pogledu smanjivanja smrtnih ishoda i razvoja teške bolesti. Taj lijek sprječava citokinsku oluju, dakle smiruje imunološki sustav, sprječava neracionalnu reakciju koja onda ima kao posljedicu teška oštećenja pluća', tumači dr. Francetić.

Upitan hoće li onda i fluvoksamin ući u široku primjenu protiv covida, podsjeća na to kako stvari stoje u farmaceutskoj industriji. Za razvoj novog lijeka potrebno je uložiti oko dvije milijarde dolara, a farmaceutske kompanije sve češće se udružuju jer ih malo raspolaže s toliko sredstava za istovremeni razvoj pet ili šest vlastitih lijekova. S druge strane fluvoksamin je lijek kojemu je davno istekao patent, on je u primjeni već nekoliko desetljeća i kao generički lijek može se proizvoditi bez ikakve licence.

'Ergo, on je puno, puno jeftiniji. Bit će zanimljivo vidjeti hoće li Hrvatska, ali i druge zemlje, odlučiti o ulasku fluvoksamina u smjernice za liječenje covid infekcije. Jasno je da će biti velik pritisak farmaceutskih industrija koje su puno uložile u vlastite lijekove. Pitanje je hoće li pritisak struke nadjačati pritisak farmaceutske industrije', ističe dr. Francetić.

Tko uopće donosi takvu odluku? Nepisana kliničko-farmakološka pravila nekad su bila jednostavnija i zahtijevala su barem dvije neovisne studije s različitih krajeva svijeta, s potvrđenom djelotvornošću lijeka, kako bi ga struka uvrstila u primjenu.

'U ovoj situaciji pandemije, kad su svi izbačeni iz ravnoteže, od stručnjaka do običnog čovjeka, možda vrijede neka druga pravila. Traži se veća uvjerljivost. Ali zašto se onda ne traži veća uvjerljivost i za Merckov i za Pfizerov lijek, za koje, nota bene, još niti jedan članak u stručnim časopisima nije objavljen? U slučaju fluvoksamina studije su objavljene u renomiranim znanstvenim časopisima, uz recenzije neovisnih stručnjaka koji su uvjereni na temelju rezultata da je zaključak iz studija ispravan.'

Dr. Francetić, inače, smatra da bi cijepljenje trebalo biti obavezno za sve.

'U Singapuru su uveli pravilo da ako se ne želiš cijepiti, a razboliš se, sam plaćaš svoj trošak liječenja. Bilo bi zanimljivo vidjeti kako bi to prošlo kod nas. Liječenje u običnom bolničkom krevetu deset dana košta 32.000 kuna, a u intenzivnoj njezi i do 140.000 kuna, pa ti misli hoćeš li se cijepiti...', kaže dr. Francetić, napominjući da u prilog obaveznom cijepljenju ide već i sama činjenica da necijepljeni, osim sebe, ugrožavaju one koji su cijepljeni.

Svima savjetuje i primanje treće ili booster doze, s obzirom na to da se pokazalo da cjepivo gubi djelotvornost nakon šest mjeseci. Uvjeren je da će se booster u budućnosti davati svake godine.

U Americi se naveliko cijepe djeca od pet do 12 godina, nakon čega se na cjepnim punktovima fotografiraju za uspomenu kao superheroji, s prigodnom scenografijom i natpisima.

'To mi nije simpatično, od toga ne treba raditi cirkus. Ako odlučiš da je to jedna zdravstvena intervencija, onda u tim okvirima treba i ostati. Inače, oko cijepljenja djece te dobi ima nekakvih prigovora pojedinih imunologa koji podsjećaju da u povijesti medicine nije bilo tako masovnog cijepljenja kao što je to ovo sada. Recimo, protiv dječje paralize ste cijepili samo djecu, a protiv boginja samo odrasle. Ovo je prvi put da se svi cijepe. Ima dakle nekih imunologa koji kažu da je prirođeni imunitet djeteta toliko efikasan i širok da bi cijepljenje protiv covida na neki način suzilo dijapazon ili djelotvornost tog prirođenog imuniteta, da bi se smanjila mogućnost da dječji imunitet obrani organizam od drugih virusa. Dakle da se žrtvuje imunološki sustav u svrhu rješavanja samo jedne infekcije, a djecu čeka kontakt s puno drugih virusa. Kažem, o tome se raspravlja, nema definitivnog medicinskog stava. Teško je to upotrijebiti kao argument protiv cijepljenja djece, jer za to nema studija, a jedino studije treba prihvatiti kao dokaz djelotvornosti ili neprihvatljive štetnosti lijeka', tumači dr. Francetić.

Za djecu od 12 godina naviše takvih rasprava nema, potvrđuje: 'Koncept interferencije s prirodnim imunitetom djeteta ima manje argumenata jer su to već adolescenti.'

Dr. Francetić u više je navrata javno isticao da je na djelu razmaženost stanovništva temeljem razvoja medicinske tehnologije, pa se traži 100-postotna djelotvornost cjepiva i lijekova. Uz nepovjerenje prema farmaceutskim kompanijama i strah od nuspojava cjepiva, duboko su se ukorijenile teorije zavjere. Iznenađuje li ga takva neukost u 21. stoljeću?

'Po mom sudu, zapadna civilizacija je na svojoj silaznoj putanji. Sve je postalo podvrgnuto novcu i hedonizmu. To što sada nema vozača u Britaniji i Americi govori nam o tome da ljudi jednostavno ne žele raditi, svi hoće uživati, radije će živjeti od socijalne pomoći. Dakle neukost je veliki neprijatelj civilizacije, a jedna američka studija utvrdila je proporcionalan razmjer između broja cijepljenih, obrazovanosti i BDP-a. Jako je važno koliko je stanovništvo obrazovano i nije slučajno da su u Danskoj i Finskoj, primjerice, zabilježene velike razine cijepljenosti, kao i da postoji velik nesrazmjer u postotku cijepljenih na jugu SAD-u i na Istočnoj obali. S druge strane, i taj populizam je isto vrlo štetan po širenje ideja ili postupaka koji štite zajednicu. Nitko više ne vodi računa o zajedništvu, svatko dere svoju kozu i živi u svom malom svijetu, misleći da se u tom svijetu može izolirati – a da to nije baš tako, pokazuje ova pandemija i nemogućnost opskrbe u Britaniji i SAD-u. U velikom laboratoriju u New Yorku, u kojem radi jedna moja poznanica, sada je nestašica heparina bez konzervansa. Prije deset godina takav scenarij bio bi science fiction, a sada te potrepštine nema tko iskrcati s brodova i dovesti do potrošača.'

Govoreći o farmaceutskoj industriji, kaže da je tu jedino primjenjiva teorija da novac gospodari svijetom, pa je pitanje hoće li struka uspjeti nadvladati pritisak novca.

'Ako je stvarno djelotvornost nekog generičkog lijeka kojem je istekla patentna zaštita jednaka kao ona lijeka što košta 700 dolara za svakog pacijenta, o čemu govorimo? Pritom nema nekog višeg autoriteta. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) to ne može pogurati, a to bi čovjek očekivao od njih. Gdje će SZO protiv velikih farmaceutskih kompanija…', kaže dr. Francetić.

Kada je već riječ o SZO-u, nikad nisu razjašnjene ni dvojbe o porijeklu virusa, s obzirom na iskustva njihovih istraživača u Kini. Dr. Francetić naglašava da je to zapravo drugorazredno pitanje.

'Virus je ovdje, treba organizirati svijet u borbi protiv njega, a otkud je i kako on došao, je li njime manipulirano – to je u ovom trenutku irelevantno.'

Na koncu, izrazio je svoje mišljenje o radu nacionalnog Stožera civilne zaštite. Kao netko tko je dugo u profesiji, i kao bivši član raznih tijela, vijeća i komisija, podsjeća na pravilo da se na sastancima o svemu može razgovarati, pa i prepirati se, ali kada se donese zajednički zaključak, svi moraju stajati iza njega. Upitan je li dobro da se Vlada riješila Gordana Lauca kao člana Znanstvenog savjeta, odgovorio je da je to svakako bolje rješenje nego da se riješila pet znanstvenika koji su imali potrebu pisati izdvojeno mišljenje.

'Kako treba raditi? Da ne bi bilo grešaka u interpretaciji podataka ili zaključaka, odredi se glasnogovornik koji jedini može istupati u javnosti, nema slobodne interpretacije zaključaka. Nedopustivo je da je netko iz Znanstvenog savjeta u sukobu interesa, jer ga to tjera da daje izjave koje nisu utemeljene na znanosti. Osim toga, iz Stožera je krenula pogrešna i opasna informacija o tome da se trudnice ne trebaju cijepiti za vrijeme trudnoće – to je velika greška i zabluda, jer se zna da trudnice slabije prolaze u infekciji covida i da se moraju cijepiti bez obzira na stadij trudnoće.'

Nelogično mu je bilo i kada su zatvorene škole, a istovremeno su ostala otvorena vrata restorana i kafića.

'Apsolutno bi trebalo uvesti obavezne covid potvrde za ulazak u sve javne prostore, kafiće, restorane i šoping centre', zaključio je dr. Francetić.