Neslužbenu potvrdu da se istražuje Pliva dobio je Jutarnji list prije nekoliko dana od izvora bliskog istrazi. Osim sumnji u nezakonitosti oko privatizacije Plive, istražitelji se bave i nekim Plivinim investicijama u inozemstvu koje su tvrtku doveli na rub poslovne propasti. Ukratko, postoje indicije o nezakonitom isisavanju novca iz tvrtke.

Poticaj za provođenje izvidnih radnji oko prodaje Plive utvrđen je u dokumentaciji koja je nedavno dospjela u posjed nadležnih tijela iz koje je, navodno, vidljivo da je američki Barr bio spreman isplatiti osjetno veću cijenu od one koja je krajnjim kupoprodajnim ugovorom postignuta.

Prema izvorima Jutarnjeg lista, sumnja se na to da je Pliva prodana osjetno ispod tržišne vrijednosti, iza čega je, navodno, stajao dogovor hrvatskog političkog vrha, a ne zakoni ponude i potražnje te slobodnog tržišta.

Navodno se istražuje i je li rast dionica na burzi 2006., izazvan kupnjom dionica od islandskog Actavisa, namjerno zaustavljen. Time bi Pliva bila prodana drugom ponuđaču po dosta nižoj cijeni od tržišne koju, inače, uvijek definira najveća ponuda. Postoji sumnja u to da je natjecanje Actavisa i Plive zaustavljeno kampanjom i pritiscima iza kojih je stajao tadašnji vrh Vlade te da je tako ostvarena razlika u cijeni dionica od preko 70 milijuna eura. Budući da je država raspolagala kontrolnim paketom dionica od 17,8 posto, ta bi razlika, u slučaju da se potvrde sumnje, zapravo bila definirana kao izgubljena dobit, odnosno, šteta nanesena državnom proračunu.

Slična je priča istraživana i nakon poznate afere Verona 2006, kada je istekom glavne Plivine licence Sumammeda otpočela prodaja tvrtke. U to je vrijeme otkriveno da se tadašnji premijer Sanader i njegov bliski suradnik i lobist Miomir Žužul diskretno sastaju sa Željkom Čovićem, predsjednikom Uprave Plive.