Iako je prerano za tvrdnje da su tenkovi zastarjeli, kamikaze dronovi ih masovno uništavaju, pri čemu neki izvori tvrde da su baš dronovi krivi za dvije trećine gubitka oklopa. Zbog toga ih Rusija mora držati dalje od prve linije bojišnice, ostavljajući 'zonu bez tenkova' duboku do deset kilometara, pri čemu napreduju samo tijekom napada – i čak i tada budu uništeni.

U teoriji je najmoderniji ruski tenk T-90M već dobro zaštićen sofisticiranim slojevitim oklopom koji kombinira metal, keramiku i kompozitne materijale; njegov prednji oklop je ekvivalentan debljini tri metra čvrstog čelika.

No dronovi rijetko napadaju s prednje strane, a vojnici na terenu dodatno su pojačali oklop kako bi pokrili slabe točke, od jednostavnih krovnih zaštitnih mreža do nadogradnji u obliku šupe na bizarnim 'tenkovima kornjačama'. Ništa od toga nije bilo učinkovito. Hoće li aktivna zaštita osigurati ruskim tenkovima slobodu kretanja?

Povijesno gledano, oklop na tenkovima bio je 'pasivan', pružajući zaštitu jednostavno svojom prisutnošću, ali je to nadopunjeno 'aktivnim' oklopom koji reagira na prijetnju. U 1980-ima je Rusija počela dodavati eksplozivne pločice koje ometaju bojevu glavu kada pogodi vozilo. Poznate kao eksplozivni reaktivni oklop, ove pločice su prisutne posvuda u ratu u Ukrajini (čak i na američkim tenkovima Abrams). Reaktivni oklop smanjuje učinkovitost kumulativnih bojevih glava, a njih koriste gotovo svi protuoklopni projektili.

Nakon rata s Čečenima 1990-ih, kada su ruski tenkovi pretrpjeli velike gubitke od lakih protuoklopnih oružja, uveden je novi koncept, sustav aktivne zaštite (APS), koji detektira i presreće nadolazeće projektile.

Poznat kao Arena, ruski APS sastoji se od tri elementa: niza radarskih senzora na vanjskoj strani tenka, računalnog kontrolnog sustava i lansirnih cijevi za presretačke projektile.

Jednom aktivirana, Arena automatski prati nadolazeće prijetnje, specifično sve što se kreće brzinom između 150 i 1500 kilometara na sat. Sustav filtrira lažne ciljeve, poput ptica, a kada se prijetnja približi na 50 metara, lansira presretački projektil.

Presretači projektili raspoređeni su tako da osiguravaju zaštitu od 360 stupnjeva, s ukupno 26 projektila s preklapajućim poljima vatre. Presretač detonira blizu nadolazeće prijetnje, stvarajući gust i usmjeren mlaz šrapnela koji navodno može uništiti svaki nadolazeći projektil.

Jedan od nedostataka Arene je to što stvara opasnu zonu širine 30 metara za pješake u blizini. Izvorna Arena nije pružala zaštitu od 360 stupnjeva, ali ju je zamijenila Arena-M osiguravajući zaštitu iz svih kutova, uključujući napade odozgo. Nova verzija također ispaljuje dva presretača odjednom kako bi povećala šanse za uništenje prijetnje, a proizvođači su 2021. tvrdili da je otporna na sve zapadne protuoklopne projektile, uključujući Javelin.

Nakon razvoja Arena nije instalirana na ruske tenkove, očito zbog visokih troškova. Nudila se za izvoz, ali nije bilo zainteresiranih kupaca.

Uz sustav Arena, sajam ARMY-2024 prikazao je novi dodatni oklop za T-90M, uključujući nešto što izgleda kao gumene prostirke koje štite stražnji dio kupole, a također bi mogle smanjiti toplinsku siluetu vozila.

Ukrajina je već zarobila najmanje tri neoštećena T-90M tijekom operacije u Kursku, što ukazuje na to da tenkovske posade ne čekaju da saznaju što će se dogoditi kada stignu dronovi. To sugerira mogući stvarni motiv najave o sustavu Arena: uvjeriti posade tenkova da imaju šansu i da ne idu u sigurnu smrt.