HZZO nije mogao odobriti liječenje Mile u inozemstvu, a otac Marin Rončević, kako je sam priznao, to nije ni tražio jer se radi o eksperimentalnoj terapiji, ali postoji više situacija u kojima se regulira liječenje u inozemnim zdravstvenim ustanovama.

Uvjet za upućivanje na liječenje u inozemstvo taj je da se potrebno liječenje ne može provesti u ugovornim zdravstvenim ustanovama u Hrvatskoj i da se uspješno provodi u inozemstvu. Roditelji teško oboljele djece znali su se žaliti da često ne znaju kad i pod kojim uvjetima njihovo dijete ima pravo na liječenje u inozemstvu.

Procedura je dobro regulirana, pa u posljednje vrijeme većina osiguranika uspijeva otići na liječenje koje se ne može provesti kod nas. Prošle godine na teret HZZO-a u inozemstvu se liječilo 311 malodobnih osoba, a godinu ranije 259 malodobnika. U posljednjih 10 godina u inozemstvo na liječenje odlazi između 200 i nešto više od 300 djece.

Mogućnosti liječenja u inozemstvu za osigurane osobe (bez obzira na to radi li se o djetetu ili odrasloj osobi) uključuju:

• dijagnostičke i terapijske postupke
• operacijske zahvate, uključujući transplantacije organa koje se ne mogu provesti u ugovornim zdravstvenim ustanovama u Hrvatskoj
• bolničko i ambulantno liječenje
• kontrolne preglede
• dijagnostičke pretrage krvi i tkiva
• pretraživanje međunarodnih registara dobrovoljnih davatelja koštane srži.

Komplicirana procedura

Zahtjev za liječenje u inozemstvu slijedi prilično kompliciranu proceduru. Podnose se zahtjev i prijedlog za upućivanje na liječenje u inozemstvo, koji osiguranoj osobi daje doktor specijalist iz nadležnog referentnog centra Ministarstva zdravlja, doktor specijalist koji ju liječi ili liječnički konzilij ugovorne zdravstvene ustanove u kojoj se liječi, navode iz HZZO-a.

Na temelju prijedloga za upućivanje u inozemstvo i mišljenja doktora specijalista iz ugovornih zdravstvenih ustanova, liječničko povjerenstvo Direkcije HZZO-a donosi svoj nalaz, mišljenje i ocjenu te se izdaje rješenje u prvom stupnju. Rješenjem se utvrđuje i pravo na vrstu javnog prijevoza, odnosno pravo na sanitetski prijevoz, kao i pravo na pratnju.

Odluku o izboru ustanove u koju će se osigurana osoba uputiti na liječenje donosi liječničko povjerenstvo Direkcije HZZO-a, uvažavajući prijedlog nadležnog referentnog centra ili doktora specijalista, odnosno liječničkog konzilija bolnice u kojoj se liječi osigurana osoba.

Žalbena procedura i troškovi

U samom postupku HZZO traži mišljenja troje specijalista konzultanta o tome je li opravdano liječenje u inozemstvu. HZZO će sve troškove liječenja platiti direktno inozemnoj zdravstvenoj ustanovi u koju je upućen pacijent.

U slučaju kad svi upitani konzultanti HZZO-u dostave negativno mišljenje, liječničko povjerenstvo Direkcije HZZO-a nema alternative nego negativnim ocijeniti postavljeni zahtjev te se prvostupanjskim rješenjem odbija zahtjev. Na takvo rješenje osigurana osoba može u roku od 15 dana uložiti žalbu te se pokreće drugostupanjski postupak, u kojemu HZZO ponovno traži mišljenje troje konzultanata koji nisu sudjelovali u prvostupanjskom postupku o tome je li opravdano liječenje u inozemstvu.

Iz HZZO-a napominju da oni ne indiciraju liječenje u inozemstvu, već to čine liječnici specijalisti, eksperti iz područja medicine za određene bolesti. HZZO podmiruje troškove liječenja u inozemstvu ako stručni tim smatra da je ono potrebno i opravdano.