'I tu je zapravo najveći problem i morat ćemo kažnjavati neprijavljivanje otpada, inače je vrlo teško utvrditi koliko tog otpada nastane', rekla je ministrica novinarima u hotelu 'Regent Esplanada' nakon predstavljanja rezultata provedbe dvogodišnjeg projekta 'Razvoj sustava upravljanja opasnim otpadom, uključujući uočavanje i upravljanje 'kriznim točkama' u Hrvatskoj', koji se financirao iz programa EU-a PHARE 2006.

Na predstavljanju voditelj projektnog tima Rene Boesten rekao je kako, po procjenama, u Hrvatskoj godišnje nastane oko 256.850 tona opasnog otpada, ali ta brojka može biti veća ili manja za 30 posto.

'Količine će se još utvrđivati i to svaki dan. Naša inspekcija je vrlo aktivna i stalno je na terenu', rekla je ministrica Matulović-Dropulić. Dodala je da se opasni otpad uglavnom izvozi jer je vrlo teško naći bilo kakvu lokaciju za izgradnju reciklažnih objekata i nakon toga kompletno zbrinjavanje tog otpada. Naglasila je kako ljudi moraju shvatiti da nitko ne može svoj otpad 'tovariti u tuđe dvoriše', svi se moramo pobrinuti za svoj otpad i to je jedino rješenje, jer, dodala je, Hrvatska ima 90 posto osoba zaposlenih u ministarstvima manje od, primjerice, Nizozemske

Istaknula je da ima problema s proizvođačima razne opreme i uređaja koji ne žele platiti zbrinjavanje otpada. Također, mnoge tvrtke ne šalju izvješće o nastajanju opasnog otpada, inspektori ne mogu stići na svaku lokaciju, a problem je i s prekršajnim sudovima od kojih dobivaju obavijesti o zastarijevanju.

Na novinarski upit kako je na predstavljanju rečeno da u Hrvatskoj gradnja spalionice opasnog otpada nije ekonomična jer ne postoji dostatna količina tog otpada, ministrica je odgovorila da je to sve stvar opredjeljenja.

'Mi u našoj strategiji još mislimo da nama treba jedna spalionica opasnog otpada, jer nismo za to da se izvozi sav otpad koji se ne može reciklirati i upotrijebiti, jer je taj izvoz strahovito skup', rekla je i dodala da treba naći lokaciju za spalionicu. Zaključila je kako moramo još jedanput izračunati, vidjeti točno što se Hrvatskoj predlaže i onda konačno utvrditi što ćemo dalje jer, ipak, sve ovisi o nama.

Upitana misli li da je prikladno mjesto za skladištenje radioaktivnog otpada u Institutu 'Ruđera Boškovića', ministrica je odgovorila da sve ovisi o tome znaju li ljudi koji je to otpad. Primjerice, taj srednjoradioaktivni i niskoradioaktivni otpad su gromobrani koji su dosad stajali u nas na kućama.

'Mislimo da su oni u 'Ruđeru' dobro smješteni, ali to treba urediti. Sada, kad smo se s Europom dogovorili da nam odobri dva milijuna eura da bismo mogli urediti to skladište, sad se ljudi protive', rekla je i dodala da će se naći neko drugo rješenje.