Kineski čelnici okupili su se u subotu na godišnjoj plenarnoj sjednici Centralnog komiteta Komunističke partije, koja će trajati četiri dana iza zatvorenih vrata, kako bi donijeli plan reformi za sljedeće desetljeće dok pokušavaju usmjeriti svoje ogromno gospodarstvo prema održivijem rastu nakon 30 godina opasno brzog širenja
Predsjednik Xi Jinping i premijer Li Keqiang moraju naći nove pokretače rasta budući da drugo najveće gospodarstvo na svijetu gubi zamah, opterećeno industrijskom prekapacitiranošću, gomilama dugova i rastućim cijenama stanovanja.
Sjednica će pokazati koliko je novo vodstvo predano reformama nakon što je službeno preuzelo vlast u ožujku.
Trećim plenumom dominirat će gospodarska pitanja. Tijekom četverodnevog zasjedanja iza zatvorenih vrata bit će objavljeno malo konkretnih vijesti, ako uopće išta bude objavljeno iako službena novinska agencija Xinhua tradicionalno objavljuje dugačko izvješće posljednjeg dana sjednice.
Postaja vijesti državne televizije na engleskom jeziku objavila je da je plenum počeo ne navodeći nikakve detalje.
Uoči zasjedanja u Pekingu su pojačane mjere sigurnosti i vlasti su nervoznije nego obično nakon prošlotjedne eksplozije automobila na sjevernom kraju trga Tiananmena za koju je vlada optužila islamske ekstremiste.
I dok bi se na sastanku mogla razmotriti neka socijalna i politička pitanja, kao što su korupcija i zagađenje, politička reforma u zapadnom stilu sigurno nije na dnevnom redu.
Visoki dužnosnici stranke obećali su prošlog mjeseca predstavljanje ekonomskih i socijalnih reformi "bez presedana" na ovoj plenarnoj sjednici Centralnog komiteta Komunističke partije.
Analitičari očekuju da će na plenumu biti iznijet plan reformi financijskog i poreznog sustava. Međutim, vjeruje se da će novi val reformi biti manji i sporiji nego prije.
Ovo je treći plenum od tranzicije vlasti u Kini prošle godine. Povijest modernih plenuma pokazuje da će Kina vjerojatno ići putem koji je poznat drugim zemljama u razvoju: što je bogatija, interesne skupine zauzimaju sve čvršće pozicije, što znači da je teže donijeti veliku reformu pa čak i u autoritarnom sustavu.