Oni koji nas prate znaju da svako malo pišemo i Kini i njezinim strogim zakonima, poglavito glede World of Warcrafta i videoigara općenito, kao i o famoznim 'kineskim farmerima'. Tamošnje ministarstvo kulture koje odobrava objavu videoigara na kineskom tržištu je vrlo rigorozno glede sadržaja, što programere košta živaca i vremena. Primjerice, videoigre ne smiju sadržavati krv, ljudske kosti se ne smiju vidjeti ni u kojem obliku, a prema njihovoj procjeni, ukoliko igra na neki način (bilo koji) ugrožava kineske tradicionalne vrijednosti, neće se moći prodavati u Kini. Dok autori videoigara udovolje svim zahtjevima koji se pred njih stave, prolaze mjeseci, pa čak i godine.

Primjerice, ekspanzija Wrath of the Lich King za World of Warcraft je već svima dosadila i s nestrpljenjem čekamo novu, no u Kini se još nije ni pojavila, već tamošnji igrači igraju prvo proširenje Burning Crusade. Isprva su bili problematični sadržaji, pa sudske tužbe jer je Blizzard promijenio kineske partnere, pa opet sadržaj i tako u nedogled. U jednom trenutku World of Warcraft je bio potpuno zabranjen i serveri su bili ugašeni par mjeseci, no dobra je vijest da već neko vrijeme rade i da se kineski Wrath of the Lich King očekuje uskoro. Kad već spominjemo MMO-e, odnosno masovke, kako ih rado nazivamo, recimo i da je u Kini vrlo razvijena farmerska industrija, pri čemu ne mislimo na poljoprivrednu djelatnosti ili na igranje Farmvillea, već na beskonačno sakupljanje dobara u igrama koja se kasnije prodaju za stvarni novac.

Kineski farmeri omraženi su među igračima jer obično se stacioniraju na jednom mjestu i sakupljaju sve što im dođe pod ruku, a nerijetko i uništavaju ekonomiju na serverima MMO-a, što ostalim igračima, dakako, nije po volji. Prema procjenama, prije pet godina je u tvrtkama specijaliziranima za 'farmanje' radilo oko 100.000 ljudi, a kako su MMO-i od tada doživjeli procvat, pretpostavka je da ih sada ima i nekoliko milijuna. Kako smo ranije pisali, 'farmeri' rade u neljudskim uvjetima po deset sati dnevno za mizernu plaću, dok njihovim šefovima posao cvjeta jer uvijek ima onih koji će radije stvarnim novcem platiti virtualno bogatstvo nego se malo potruditi i steći ga sami. Ipak, najveći problem kineskim vlastima nisu ni sadržaji videoigara ni 'farmeri' zaposleni na crno, već švercanje jedne od najpopularnijih prijenosnih konzola na svijetu - PSP-a.

Prema neslužbenim informacijama, Sony je samo u prvom tromjesečju ove godine prodao oko 50 milijuna primjeraka PSP-a, od čega je polovica završila upravo na kineskom tržištu. Nikakvo čudo da ne postoji zakon iz 2000. prema kojem je prodaja, proizvodnja i uvoz stranih konzola zabranjena! Drugim riječima, PSP stiže u Kinu tajnim kanalima i jedan je od proizvoda koje carinici najčešće plijene, iako očito ne i pretjerano efikasno, s obzirom na to da se PSP može naći u mnogobrojnim kineskim dućanima. Dakako, Sony na čitavu priču nema komentara niti namjerava poduzeti neke mjere kako bi eventualno pojačao nadzor nad prodajom, dok kineska vlada opetovano naglašava da ilegalni uvoz PSP-a u tu zemlju šteti samim kupcima i kineskoj industriji videoigara. Možda da promijene zastarjeli i nesuvisli zakon ne bi imali takvih problema, no drže ga se slijepo i ne postoje naznake da će ga u bliskoj budućnosti mijenjati.