Dakle, tko je ta neuništiva žena s tri karijere, novinarskom, ravnateljskom i političkom, koja je odmah osudila sudsku odluku o povratku Milana Bandića u pritvor, nazvavši je političkim progonom i o kojoj iz različitih krugova, od novinarskih do galerijskih i likovnih, dolaze razne kontroverzne priče mitskih razmjera? Primjerice, poput onih da je u doba urednikovanja Vjesnikovog gloduraNenada Ivankovića nabavila psa kakvog je i on imao kako bi imali zajedničku temu za razgovor, te da je svojim radoholičarstvom i vječnim nezadovoljstvom izluđivala neke suradnike.

Opsesivna posvećenost poslu

Njeni bliski suradnici kažu da je Vesna Kusin kompleksna osoba koja objedinjuje niz pozitivnih i negativnih osobina, međutim, njena je karijera, s malim zastojima, obilježena stalnim usponom, u kojoj su joj zdušno pomagali politički moćnici. Stoga njen put potvrđuje hrvatsku formulu uspjeha po kojoj svaki uspješan čovjek mora imati nekog zaštitnika koji mu čuva leđa i gura ga po ljestvici statusnog napretka, bez obzira radilo se o Partiji, političkim dužnosnicima, ministrima, gradonačelnicima, sponzorima ili mecenama.

Među njenim vrlinama najviše se ističuopsesivna posvećenost poslu, snaga i energija po čemu je slična Milanu Bandiću, a neosporni su njen talent za pisanje i upućenost u likovnu umjetnost. Također i socijalna inteligencija. Uz to, tvrdi se da je spretna s parama i šparna što nije čudno jer potječe iz obitelji ekonomista. Međutim, zamjeraju joj pretjeranu ambicioznost, karijerizam, političku poslušnost, pa i političko konvertitstvo, sklonost paktovima, te netaktičnost, prezahtjevnost i maltretiranje suradnika koje je prema nekim tvrdnjama u određenim slučajevima graničilo s mobingom. Spominje se i osvetoljubivost koju je iskazala u trenutku kada je skinuta s trona Klovićevih dvora. Naime, Grad Zagreb nije htio na vrijeme podmiriti Klovićevim dvorima dio troškova za Picassovu izložbu što će konačno učiniti ali u umanjenom iznosu (260.000 kuna).

Rođena je u Zagrebu 1951. godine gdje je diplomirala povijest umjetnosti i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Njeni bivši kolege s faksa govore da je bila super studentica, marljiva i pedantna, i da su zahvaljujući njenim bilješkama i skriptama mnogi položili ispite. No isprva je htjela studirati elektrotehniku jer je bila vrsna matematičarka, no otac ekonomist ju je odvratio od elektrotehnike, rekavši joj "Tko će tebe, ženu, zaposliti kao elektrotehničarku?". Zatim je paralelno upisala ekonomiju i povijest umjetnosti, a kada je položila, kako se to u studentskim krugovima govorilo "VHP", odnosno, ispit kod slavne i stroge Vere Horvat Pintarić, raskinula je s ekonomijom i posvetila se umjetnosti.

Medvedgrad izbrisan iz službene biografije

U Vjesniku je radila od 1978. do 2004. godine, prvo kao novinarka, a zatim kao urednica kulture, Vjesnikovog subotnjeg priloga "Sedam dana" i tjednog kulturnog priloga "Danica", te kao komentatorica i kolumnistica, a u svom novinarskom radu bavila se širokim područjem kulture, od ekologije i vizualnih umjetnosti do arhitekture, urbanizma, baštine i kulturne politike.

Na početku karijere, krajem '70-ih, bila je sklona tzv. podrumašima, tada vrlo avangardnim umjetnicima koji su izlagali i okupljali se u galeriji Podroom, od Borisa Demura i Željka Kipkea, do Vlade Marteka i Dalibora Martinisa, a Tomislav Gotovac je svojedobno izjavio da je upravo Vesna Kusin napisala najbolji tekst o njegovom umjetničkom radu. Zanimljivo je da je u svojim tekstovima često bila vrlo kritična, primjerice, početkom '90-ih strastveno je upozoravala na neprimjerene zahvate na Medvedgradu, proglasivši njegovu devastaciju političkom odlukom što danas ne spominje u svojoj službenoj biografiji jer se valjda taj podatak ne uklapa u sliku kakvu zadnjih godina njeguje u javnosti.

Pravovjernija od Pape

U doba vladavine HDZ-a po mnogima kod nje dolazi do zaokreta, ili je ono što je već otprije postojalo naišlo na plodno tlo. U kulturnim se krugovima govorilo da je Biškupićev čovjek, ali i da je bliska s obitelji Sanader, a podatak da je krsna kuma Jasenu Mesiću, HDZ-ovom ministru kulture, ukazuje na njen širok dijapazin veza i poznanstava. U toj se fazi ističe tekstovima u kojima je gorljivo pisala o HDZ-u, Crkvi, Papi i vjeri, a suradnici je pamte po smišljanju brojnih novinskih separata, koji su u tematskom i ideološkom smislu tada bili tražena roba, zatim po kampiranju u redakciji do kasnih noćnih sati, tjeranju suradnika na manijakalni rad tako da su neki zauvijek otkazali suradnju Vjesniku. Njeni bivši kolege iz tog razdoblja tvrde da joj nikad nije bilo dosta rada i da nikad nije bila zadovoljna, jer je htjela biti "pravovjernija od Pape".

Čuvarica Biškupićeve nacionalne baštine

S dolaskom na mjesto ravnateljice Klovićevih dvora 2004. godine na kojem je zamijenila Zvonka Festinija počinje druga, nova faza u njenoj karijeri. Iako je u kasnijim intervjuima govorila da je mislila kako će "umrijeti u novinarstvu", očito sudbina ili bolje rečeno politika je odlučila drukčije. Na ponovljenom natječaju za ravnatelja Klovićevih dvora imala je protukandidata – Feđu Vukića, a navodno je sama diskvalificirala Biserku Rautar Plančić, tadašnju voditeljicu Stručne službe Klovićevih dvora i svoju vjenčanu kumu, a sadašnju ravnateljicu Moderne galerije, koja se također namjeravala javiti na natječaj, navodno joj rekavši da nema izgleda. Bivši ministar kulture Božo Biškupić tada se našao u neobranom grožđu jer je morao birati između oba kandidata budući da tadašnje upravno vijeće Klovićvih dvora nije sugeriralo svog favorita nego je predložilo i Feđu Vukića i Vesnu Kusin kao potencijalne ravnatelje. Kako se Biškupić odlučio za svoju uzdanicu iz Vjesnika, počele su kolati priče da ju je instalirao sam ministar kako bi preko nje u toj galeriji plasirao kulturni program HDZ-a, pretvorivši Klovićeve dvore u čuvara nacionalne baštine.

Međutim, Vesna Kusin je uvijek naglašavala u intervjuima da želi prikazati i baštinu i suvremenost te da daje šansu svima u galeriji. Na toj je funkciji ostala dva mandata, sve do 2012. godine, tokom kojih je ta ustanova gomilala brojne velike i značajne izložbe i postala jedna od važnijih galerijskih institucija u zemlji. No, kritičari su joj zamjerali navodno izvršavanje Biškupićevih zadataka, preveliku okrenutost povijesti, baštini i tradiciji, te konzervativni program, koji se između ostaloga temeljio na velikim izložbama o dominikancima, Dalmatinskoj Zagori i Slavoniji. I sama je kasnije u intervjuima isticala da joj je najdraža izložba bila "Dalmatinska zagora – nepoznata zemlja", na kojoj je javnosti pokazana baština toga kraja "kojega mnogi ismijavaju, kao vlaški kraj" i koja je privukla više od 30 000 posjetitelja u Galeriju što je po njoj "velik uspjeh i doprinos očuvanju baštine".

Rat i mir sa Zvonkom Makovićem

No mora se priznati da je za vrijeme njenog mandata priređeno i niz međunarodnih projekata koje su realizirali drugi kustosi iz kuće, kao što su Marina Viculin i Jasmina Bavoljak, ("Pompeji – život u sjeni Vezuva" ili "Refleksija vremena"), ali i vanjski suradnici poput Zvonka Makovića, koji je napravio izložbe "Strast i bunt - ekspresionizam u Hrvatskoj" i "Avangardne tendencije u hrvatskoj umjetnosti".
Usprkos kvantiteti i velikom obimu posla, Klovićevi dvori su za njena dva mandata u prosjeku imali 28 posto vlastitih prihoda, što znači da je u osam godina imala 34 milijuna kuna, ili 425.000 kuna godišnje što je Kusinka, kako je zovu kolege, kasnije s ponosom isticala.

Njena suradnja sa sveučilišnim profesorom Zvonkom Makovićem ima zanimljivu povijest. Naime, njih dvoje su bili u ratu zato što je Maković oštro napadao Biškupićevu odluku da Vesna Kusin bude izbornica hrvatskog postava na Bijenalu u Veneciji neposredno prije promjene vlasti 2000. godine. S pobjedom SDP-a izbornik je postao Maković, a ratna sjekira je zakopana dolaskom Vesne Kusin u Klovićeve dvore, kada je uspostavljen "brak" iz interesa koji je rezultirao Makovićevim projektima poput izložbe ekspresionista i avangarde u Hrvatskoj.

Unatoč tomu što je Vesna Kusin vratila publiku u Klovićeve dvore i uz pomoć sponzora ostvarila niz važnih međunarodnih i nacionalnih projekata te se dokazala kao uspješna ravnateljica, na natječaju je izabrana njezina protukandidatkinja, inače muzejska savjetnica Marina Viculin, autorica zapaženih inozemnih izložbi poput Picassa i Dore Maar, Marca Chagalla i Edgara Degasa te domaćega fotografskoga ciklusa »Snapshot/ Brzo okidanje« u Kuli Lotrščak.

Sukob s Andreom Zlatar Violić

U Ministarstvu kulture su zaključili da program Vesne Kusin "standardno koristi već obrađene teme, a svoje prezentacije zasniva na posuđivanju izložaka, što predstavlja zaustavljanje razvoja i procesa otvaranja Galerije Klovićevi dvori prema suvremenim kulturnim i umjetničkim fenomenima", te je inaugurirana Marina Viculin od koje se očekivao suvremeniji i angažiraniji program.

Vesna Kusin je to doživjela tragično, kao političku smjenu i tjednima se borila rukama i nogama da dokaže kako je pala kao žrtva vladajuće politike. U medijskim istupima je bila vrlo agresivna i isticala je da ju je smijenila politika, konkretno, ministrica kulture, te je ogorčeno izjavljivala: "Kažu odjednom da si ti sada za arhiviranje i šutnu te u dokumentaciju". Ušla je i u izravni sukob s ministricom kulture Andreom Zlatar Violić, ne libivši se kojekakvih neukusnih optužbi i etiketa, posve neprimjerenih javnom diskursu.
U dokumentaciji Klovićevih dvora je provela godinu dana, no nije radila izložbe jer kao bivša novinarka nije imala kustoskog ispita, a tokom ravnateljskog mandata očito nije smatrala da će joj ta formalna sitnica ikada zatrebati u životu.

U medijima je izjavljivala da si je nakon odlaska iz Klovićevih dvora rekla: "Bog sa mnom ima neku drugu nakanu, samo ja još ne znam koju, i tada me je nakon godinu dana gradonačelnik Milan Bandić pozvao u svoju ekipu".

Bandićeva ministrica kulture

Postavši Bandićeva zamjenica zadužena za kulturu, školstvo i sport, ponovno se svesrdno bacila, s jednakim žarom i energijom, kao u Vjesniku i Klovićevim dvorima, na očuvanje baštine i industrijske arhitekture, fokusiravši se, barem u mislima i papirima, na projekte obnove Paromlina, Gredelja, Badela i Klaonice s idejom da se u obnovljenom Paromlinu smjesti gradska knjižnica, a u Gredelju druga scena HNK-a. Konačno, angažirala se i u projektu EPK u kojem se grad Zagreb, doduše prilično kasno, uključio u trku za kandidaturu za prestižnu titulu Europske prijestolnice kulture.

U slučaju da Bandić potpiše Vesni Kusin punomoć za vođenje grada sigurno je da zaposlenike očekuje svojevrsni bič i kontrola svega postojećeg, dakle, sličnost s gradonačelnikom je očita, a što se tiče nje same, ona bi godinu dana do mirovine u potpunosti zaokružila svoj put od redakcije do gradonačelnice Zagreba, kada sektor kulture traži odcjepljenje i kada ima prilično ispražnjenu blagajnu.