Naime, prema novom zakonu, ugradnja razdjelnika topline, oko kojih su se lomila koplja i prije 12 godina, kada su uvedeni (o čemu ćemo nešto kasnije), više nije obavezna, ali oni koji ih nemaju plaćat će naknadu za poticanje učinkovitosti grijanja. Koliko će naknada iznositi, propisat će se tim pravilnikom. Kazne koje je propisivao stari zakon, u iznosima od 1300 do 6600 eura za one koji nisu ugrađivali razdjelnike, postale su prošlost.

Dobavljači zadovoljno trljaju ruke

Prikupljenu naknadu plaćat će svi oni koji nemaju razdjelnike, a sredstva će biti uplaćivana na račun suvlasnika zgrade. Oni koji ne mogu odmah ugraditi ove uređaje moći će sredstva prikupljena naknadom akumulirati kako bi ih naknadno iskoristili upravo za tu svrhu.

Drugim riječima, tvrtke koje ih prodaju, ugrađuju i očitavaju ponovno zadovoljno trljaju ruke jer će imati posla. Ovim poslom u Hrvatskoj bavi se desetak njih, kao što su Brunata, TI-SAN, IMP Termotehnika regulacija, Element Energetika i druge.

Je li ugradnja razdjelnika bila opravdana ili nije, sporno je pitanje oko kojeg se i danas vode polemike. I dok jedni tvrde da su im zbog njih porasli računi, drugi smatraju da je to bila pljačka jer su, osim viših računa, morali platiti njihovu ugradnju.

A one koji su ih ugradili dočekao je i novi trošak. Naime razdjelnici imaju predviđeni vijek trajanja od 10 godina, nakon čega je preporučljivo zamijeniti cijeli uređaj jer zamjena samo baterije često nije moguća. Ona obično košta između 20 i 25 eura po uređaju. Pa ako u stanu imate tri ili četiri radijatora, nije teško izračunati koliko treba izdvojiti za zamjenu.

Razdjelnike je od oko 150 tisuća kućanstava koja se griju putem toplane ugradilo nešto više od 100 tisuća njih. Ostalih 50 tisuća - nije. I to je tek jedan od apsurda koji su se događali.

Popijačev pravilnik

U studenom 2011. godine Đuro Popijač (HDZ), tadašnji ministar gospodarstva, donio je promjene pravilnika kojim se regulirala naplata toplinske energije. Pojavili su se razdjelnici topline koji su počeli mjeriti potrošnju građana te je bilo potrebno propisati na koji će se način obračunati potrošnja u tim stanovima. Kako je objasnio matematičar Aleksandar Hatzivelkos, temeljni problem pravilnika bio je taj da je pokušavao pogoditi količinu energije koja se troši u stanovima bez razdjelnika topline.

Hatzivelkos je tvrdio da formula za obračun nije dobra i da su rezultati u ekstremnim situacijama bili zastrašujući – formula je omogućavala da potrošači s razdjelnicima dobiju i do 20 puta veće račune od onih bez razdjelnika. No njega je malo tko slušao, iako je godinu kasnije bio i u HERA-i i objašnjavao im isto. Slično je u razgovoru za tportal prije devet godina tvrdio i Igor Balen s Fakulteta strojarstva i brodogradnje.

Bez studije isplativosti i sumnjiva putovanja

No nije pomoglo. Došao je Ivan Vrdoljak (HNS), pravilnik se promijenio, ali problemi su ostali. Donesen je Zakon o tržištu toplinske energije (ZTTE) i razdjelnici su postali obavezni za sve. A onima koji ih nisu željeli uvesti prijetile su drakonske kazne.

Premda bi zdrav razum nalagao da se prije uvođenja napravi studija njihove isplativosti, to nije učinjeno. Kako je tada priznao Vrdoljak, on studiju isplativosti nije tražio jer je smatrao da to nije potrebno.

Cijela priča postala je sumnjiva kada se utvrdilo da je tvrtka Danfoss, inače proizvođač ventila za razdjelnike, dva mjeseca prije donošenja zakona, u svibnju 2013. godine, platila put i smještaj predstavnicima Hrvatske energetske regulatorne agencije (HERA), Ministarstva gospodarstva i HEP Toplinarstva. Uz to, Željko Tomašić iz Regionalne organizacije za zaštitu potrošača svojedobno je ustvrdio da je sudjelovao na javnoj raspravi o ZTE-u te da su na jednom od tih sastanaka bili i predstavnici tvrtke Brunata. A oni, prema njegovim riječima, nisu imali nikakve veze s toplinskom energijom, već su samo prodavali mjerne instrumente.

Najjači su igrači na tom tržištu danska Brunata i njemački Siemens.

A zbog toga što su mediji otkrili da s bratom Ivanom u suvlasništvu ima tvrtku Element Energetika, koja se bavi ugradnjom razdjelnika, bez posla u HEP-u u jesen 2016. godine ostao je tadašnji pomoćnik direktora HEP Toplinarstva Robert Vuk. On se branio govoreći da su ugradili razdjelnike u tek šest ili sedam zgrada, a iz HEP-a su tvrdili da ta tvrtka nije poslovala s njima.

Direktiva EU-a samo je dala preporuku, ali ne i obavezu

Čitavu priču začinila je činjenica da je država donijela Zakon o toplinskoj energiji i u njega ugradila obavezu ugradnje razdjelnika pod prijetnjom kazne do 50.000 kuna, a s izlikom da to propisuje EU-ova direktiva. Međutim u direktivi stoji samo da se to preporučuje.

Vrdoljak će se godinama kasnije posuti pepelom i reći da se pogriješilo s razdjelnicima, ali za sve one koji su ih ugradili bilo je to prekasno.

Tijekom 2016. obaveza ugradnje razdjelnika suspendirana je kada je ministar bio Tomislav Panenić (MOST), i to do kraja te godine, zbog analize ekonomske isplativosti njihove ugradnje. No i studija Ekonomskog instituta iz 2017. godine pokazala je da je to ekonomski neisplativo, ali novi ministar gospodarstva Tomislav Ćorić (HDZ) nastavio je s njihovim guranjem i ugradnjom.

Sedam godina nakon Ćorića, Ministarstvo gospodarstva vodi Ante Šušnjar (DP), novi zakon prošao je Sabor i nema više obaveze ni kazne od 50.000 kuna ako ne ugradite razdjelnik, ali stiže naknada. Sve to jer smo se morali uskladiti s EU-ovom direktivom. Valjda ovaj put netko nije opet nešto pogrešno preveo.