'U pogonu Milke šesto radnika proizvodi čokoladu za europsko tržište, dio kapaciteta nekada prevladavajuće tekstilne industrije mijenja i povećava proizvodnju kao i industrija autodijelova, metalna industrija, razvija se turizam, što intenzivira promet. Energiju trošimo u 21 tisuću kućanstava, prometu i trgovini. Ne želimo se odreći standarda nego prestati doprinositi klimatskim promjenama i postati pozitivan primjer.', govori Gudrun Heute-Bluhm, koja ovaj njemački grad veličine Karlovca, s 49 tisuća stanovnika i 20 tisuća radnih mjesta, na granici s Francuskom i Švicarskom, vodi u drugom mandatu s racionalnom energetskom politikom kao prioritetom.

Sjeverno se proteže Park prirode Schwarzwald, 375 tisuća hektara zaštićene šume 11 puta veće od našeg Parka prirode Papuk, s dovoljno otpadnog drveta koje se može iskoristiti za dobivanje toplinske i električne energije kao što je napravljeno u dvjema kogeneracijama koje su u Lörachu nedavno instalirali Siemens i Badenova.

Solarni katastri

Spaljivanjem otpadne sječke iz šumarstva i peleta dvije tvrtke dobivaju toplinu za grijanje nekoliko škola i stambenih četvrti i ostvaruju uštedu u odnosu na toplanu koja je ranije grijala taj dio grada. Siemens i Badenova u sljedećih 15 godina naplaćivat će zatečenu cijenu grijanja, a uštedom energenta povratiti investiciju od 4,1 milijuna eura koliko je koštala izgradnja dvaju postrojenja.

'Plaćamo jednaku cijenu energije, dobivamo postrojenje, a investitori zarađuju', Heute-Bluhm kaže za javno-privatno partnerstvo velikih kompanija i male lokalne zajednice.

Ulagačima u solarnu energiju na gradskim internetskim stranicama napravljen je 'solarni katastar' gdje su na ortofoto snimkama ucrtani krovovi pogodni za postavljanje fotonaponskih panela za pretvaranje Sunčeve u električnu energiju i solarnih kolektora za grijanje vode.

'U sljedeće tri godine utvrdit ćemo stotinu zgrada s najvećom potrošnjom toplinske energije u gradu kako bismo znali gdje možemo najviše poboljšati energetsku učinkovitost', objašnjava Andreas Schneucker iz odjela za upravljanje zemljištem i zgradama.

Dugoročna vizija razvoja

Širenje biciklističkih i pješačkih zona u centru grada i služba za iznajmljivanje automobila Car-sharing Badenova kao alternativa korištenju privatnih, novosti su u prometu u kojem također treba smanjiti emisije stakleničkih plinova. Veliki potrošači energije, poput industrije, pristali su na ulaganje dijela profita u energetsku učinkovitost, uglavnom izolaciju i obnovljive izvore energije. Zahvaljujući takvim mjerama, navodi Schneucker, Lörrach godišnje ispušta po 3,5 posto manje CO2.

Provedba gradske energetske politike počela je 1990. godine osnivanjem radnih grupa po uzoru na Lokalnu agendu 21, u kojima su građani, stručnjaci i industrijalci davali prijedloge. Unatoč razvoju i rastu standarda količine emisija CO2 otada su smanjene sa 579 na 404 tisuće tona ili sa 12 na osam tona po stanovniku.

'Sviđa mi se što Lörrach ima dugoročnu viziju održivog razvoja i mjere koje uključuju energetsku obnovu preko stotinu zgrada, izgradnju fotonaponske elektrane u kojoj će građani moći sudjelovati u vlasništvu', rekao je Igor Capan iz zagrebačkog Društva za oblikovanje održivog razvoja (DOOR), koji je protekli tjedan u suradnji s Baltičkim ekološkim forumom tamo organizirao studijsko putovanje za gradske službenike i aktiviste iz Koprivnice, Ivanić Grada, Karlovca, Šibenika i Pule.

Frankfurt, europski zeleni grad

Lörrach je odabran nakon što je dva puta nagrađen Europskom nagradom za energiju i nagradom njemačkog Ministarstva okoliša. Takav uspjeh planira i mnogo veći Frankfurt, financijsko, prometno i industrijsko središte sa 700 tisuća stanovnika, ovogodišnji finalist za nagradu Europskog zelenog grada.

Tamošnje gradske vlasti naručile su izradu znanstvene studije koja je pokazala da će se toplo ljeto do 2050. godine u Frankfurtu protegnuti na 72 dana, trajat će 26 posto duže vremena nego danas. Bit će više toplinskih ekstrema, toplih noći, što će u velegradu s intenzivnim prometom, nizom poslovnih nebodera i gustom naseljenošću stvarati zdravstvene probleme ljudima ne provede li se još složenija energetska reforma nego u Lörrachu.

Werner Neumann, direktor Gradske energetske agencije, ističe pasivne kuće kao stambeni standard kojim se Frankfurt odupire utjecaju klimatskih promjena i smanjuje svoj doprinos zagađenju klime. Od 2004. godine grad gradi isključivo pasivne kuće, a takvu obavezu imaju i investitori na zemljištu kupljenom od grada.

Zahvaljujući tome u Frankfurtu danas postoje 102 obiteljske pasivne kuće, devet zgrada, tri škole čak i nekoliko banaka. Izgradnjom suvremene dvostruke fasade banka KFW u svojoj je zgradi potrošnju energije smanjila za 80 posto, čime daje primjer korisnicima kredita kojima za takva ulaganja odobrava kamate od jedan posto.

'Interes za gradnju ovih energetski najučinkovitijih kuća više nitko ne može zaustaviti', podvlači Neumann, čiji prijatelj namjerava graditi pasivnu kuću na Jadranu pa se raspitivao za kontakte naših arhitekata.

S obzirom na velik broj pasivnih kuća, Frankfurt bi mogao postati 'grad pasivne gradnje', čemu doprinosi i blizina Darmstadta u kojem je sagrađena prva takva energetski gotovo posve nezavisna kuća, a sada djeluje vrlo poznati Passivhaus institut.

Kao i u Lörrachu frankfurtske vlasti kreću od javnih zgrada pa su uredi Neumannove agencije grijani malim kogeneracijskim postrojenjem na plin smještenim u podrumu iz kojega dolazi i četvrtina struje za taj objekt. Širom grada postoji oko dvije stotine tako nezavisnih ili polunezavisnih zgrada s vlastitim kogeneracijama, dodaje Neumann.

Uzori iz Japana

U dvorištu njegove agencije u kante sa smeđim poklopcem gradski službenici odlažu biootpad također za energetsko iskorištavanje. Od 2005. godine iz tog zelenog otpada, uz biomasu iz parkova, gradsko kogeneracijsko postrojenje proizvodi bioplin. Godišnje 1,65 milijuna kubika plina čijim spaljivanjem nastaje električna energija za 20 tisuća kućanstava uz toplinsku energiju za grijanje. Isto rade sa starim namještajem, koji građani iznose ispred kućnih ulaza da bi se kamionima prevezao također u kogeneracijski pogon. Neselektirani otpad odlazi u spalionicu u frankfurtski Nordweststadt, koja spaljivanjem dobiva toplinske i električne energije dovoljno za tri okruga s ukupno 30 tisuća kućanstava.

Prema izvještaju o gradskom okolišu u 2010. godini Frankfurt iz ovih pogona dobiva polovicu električne energije potrebne gradu, uz značajno zadovoljavanje potreba za toplinom. Ideja o peterostrukom smanjenju emisija CO2 po glavi stanovnika Frankfurta o kojoj Neumann oduševljeno govori izgleda kao da je nastala po utjecajem kaizenskog japanskog načina razmišljanja o 'putu malih i stalnih promjena' do zacrtanog cilja.

Tako i jest, jer podaci spomenutog izvještaja govore da je 1987. godine prosječni građanin Frankfurta godišnje proizvodio 11,4 tone CO2, a 2005. 10,2 tone. Zahvaljujući spomenutim mjerama do 2030. ispuštanje tog stakleničkog plina smanjit će se na 5,7 tona, a do 2050. godine na samo dvije tone. To će biti manje nego u Hrvatskoj gdje je prema podacima Ministarstva zaštite okoliša 2000. godine po stanovniku nastajalo 6,6 tona CO2, ali uz drugačiji standard, daleko slabiju proizvodnju i način života od onog u Frankfurtu.

U korist ovakvim projektima njemačkih gradova ide i zakon o obnovljivim izvorima energije donesen još 2000. godine, jednostavno napisan na šest stranica teksta, koji je kasnije dopunjavan aneksima i pravilnicima. Prema podacima Programa za razvoj Ujedinjenih naroda njemačka industrija obnovljivih izvora energije zapošljava 260 tisuća ljudi. S obzirom na politiku u Lörrachu i Frankfurtu, za njih je dobro počela prva polovica 21. stoljeća.